Mali izbirljivci, hrana i slikovnice

Jedna od najčešćih poruka u inboksu Malih čitača jest vaše traženje preporuka slikovnica o hrani koje bi možda mogle pomoći oko izbirljivosti hrane, odbijanju pojedinih namirnica te pravilne prehrane. Često takve popise sastavljam roditeljima u nadi da će im čitanje takvih slikovnica s djecom makar malo pomoći u borbi koja nikad nije laka i nosi sa sobom puno straha. Znam, jer smo ih i mi prošli i još uvijek prolazimo. Zato sam zamolila svoju sugrađanku, Jelenu Mandarić, mag.nutr., iz obrta za nutricionizam i usluge PER OS, da vam napiše neke savjete. Ipak je Jelena stručnjakinja koja svojim savjetima može pomoći pa će tako i čitanje slikovnica ovakve tematike imati više smisla i uspjeha.

U nastavku možete pročitati što Jelena kaže o ovoj temi, a na samom kraju blog posta pronaći ćete preporuke za slikovnice o hrani, malim izbirljivcima i pravilnoj prehrani.

U tekstu kojeg ćete čitati potrudila sam se dati osvrt na temu malih izbirljivaca te kako nuditi hranu te
postupiti u situacijama kada dijete ne želi kušati/jesti novu ili staru hranu, na jedan drugačiji način koji
nećete često pročitati na internetu.
Kada govorimo o prehrani mališana, znamo da je pravilna prehrana jako važna za njihov rast i razvoj. No, ono što ne smijemo zaboraviti jest da naši mališani upijaju apsolutno sve što vide i osjete od nas odraslih. Intelekt, preferencije i perspektive bebe počinju oblikovati kada su izložene svijetu izvan majčine utrobe, što ne vrijedi za preferencije okusa. Stoga bih krenula od preporuke broj jedan:

1. Educirajte se o pravilnoj prehrani i evaluirajte svoje prehrambene navike i ponašanje s
hranom i budite dobar primjer svom djetetu, čak i prije trudnoće: Bebe doživljavaju okuse dok
se razvijaju i rastu u majčinoj utrobi. Amnionska tekućina je slatka. Majčino mlijeko je slatko. Pa
nije ni čudno što svi instinktivno obožavamo slatke okuse. Bebe osjete i ostale okuse koje mama
jede tijekom trudnoće. Npr. okus luka, češnjaka, rajčice, brokule, tajlandske hrane itd. Mogu doći
do bebe. Istraživanja pokazuju da raznolika prehrana u trudnoći i dojenje djeteta znatno smanjuju
izbirljivost kod djece.
Svako je dijete rođeno kao mali istraživač i normalno je da će mu se nešto svidjeti, a nešto neće.
Također, treba biti realan kada je raznolikost u pitanju. Nekada će to značiti da cijeli tjedan jede
mrkvicu i krušku, a nekada ćete težiti k tome da tijekom tjedna pojede više različitog povrća.

2. Ne bojte se začina: Djeca doživljavaju okuse drugačije nego mi odrasli (imaju puno više okusnih

pupoljaka nego odrasli). Povrće često mogu doživjeti intenzivnog gorkog okusa, iako nama
odraslima nije. U nastavku ću dati par ideja kako smanjiti gorčinu povrća jer koliko uspješno dijete
prihvati različite namirnice u prve dvije godine, toliko će biti sposobnije izdržati fazu intenzivne
izbirljivosti koja često zna biti još neugodnija jer djeca znaju dodatno prirodno smanjiti prihvaćanje
hrane i skrate popis onog što vole (žele) jesti. Slobodno svojoj bebi dodajte u kašice, piree i
ostale namirnice češnjak, luk, kumin, bosiljak, cimet, muškatni oraščić, koristite masnoće iz
avokada, maslinovog ulja, usitnjene sjemenke, maslace orašida. Isprobajte kako reagira na
začine poput octa ili soka citrusa (na salati, ribi, prilogu…). No, kada je unos soli i šećera u
pitanu, znajte da njima baš i nema mjesta u ovim trenutcima. Za malu i malo stariju djecu
uvođenje okusa je najvažnije. Ako je hrana dobrog okusa djeca će ju vjerojatnije pojesti, a možda
se dogodi da nauče kako im se upravo ta hrana sviđa i nastave ju jesti. Imajte na umu da
ponekad roditelju neće biti nešto “logično” i “fino”, a djetetu hoće. Isprobavajte, igrajte se.
Neke ideje:
● Probajte umak za roštlj ili duge umake (napravite svoje šarene umake), preljev za salatu može
biti s različitim aromatskim biljem; umak za umakanje: hummus ili guacamole, jogurt, kajmak,
kečap (probajte napraviti svoj i uključite djecu)
● Isprobavajte kuhinje svijeta poput indijskih recepata, kineskih, mediteranskih….djeca vole noodle
i špagete koje su često zastupljene u ovakvim receptima, zajedno sa hrpom šarene hrane koja je
bogata nutrijentima. Ovakva jela su bogata okusima i uglavnom su pripremljena od “običnih”
namirnica na uzbudljiv način.
● Isprobajte druge načine pripreme hrane. Ako dijete voli pomfrit, napravite pomfrit i od batata ili
jednostavno narežite krumpir i batat i prelijte maslinovim uljem, muškatnim oraščićem, cimetom,
soli paprom i zapecite u pećnici, ili iskoristite fritezu na vrući zrak. Ne mora svaki pomfri biti
pripremljen pohanjem u dubokom ulju ;)
● Neka svako jelo ima svoju priču. Špageti su kosa velikog diva, a grašak čarobne kuglice koje daju
super moći. Znate koje crtiće vaša djeca vole, koji superheroji su glavni likovi njihove
svakodnevnice pa uključite i njih u hranjenje. Biti će zabavnije.
Pitanja za samorefleksiju:
- Koje sam namirnice unosila, a koje izbjegavala tijekom trudnoće?
- Koje je bilo 1. Iskustvo djeteta s okusom (mlijeko ili formula)?
- Koje sam bilje, aromatične tvari ili začine uključila u prehranu svoje bebe?
- Kakav je odgovor bebe na začinjenu hranu?

3. STIL HRANJENJA: Da, svako dijete je posebno. Svaki roditelj je poseban. Stvaranje pozitivnih

iskustava s hranom i hranjenjem vrlo je važno bez obzira je li dijete izbirljivo ili nije. Često ćete

pročitati da okolina u kojoj dijete upoznaje hranu treba biti puna ljubavi, strpljenja, opuštena, bez

ikakvih pritiskanja i “moranja”. No to zna postati nemoguća misija kad se krene javljati frustracija

jer dijete jednostavno ne jede danima, tjednima ono što vi pripremate. Osvijestite kakvu vezu imate vi

kao roditelj s djetetom i kako ona oslikava vaš stil hranjenja, dnevne navike, vaš temperament

kako biste kroz hranjenje stvorili povjerenje, sigurnost i predvidljivost na koje se dijete može

osloniti kroz odrastanje.

Moćan saveznik u ovoj borbi je razumijevanje razvojne faze djeteta, temperamenta djeteta

zajedno s već definiranim prehrambenim navikama i dnevnim praksama. Uspješan roditelj u

hranjenju, može se definirati kao roditelj koji:

- Vjeruje i oslanja se na informacije koje dijete komunicira o svojim signalima gladi i sitosti,

tajmiranju hranjenja, preferencijama i trenutnoj sposobnosti za jelom

- Prepoznaje znakove gladi i sitosti te reagira u skladu s njima,

- Podržava djetetove razvojne stadije i pomaže mu da razvije pozitivne stavove o sebi i

svijetu oko sebe,

- Pomaže djetetu da poveća svoju sposobnost prihvaćanja i konzumacije nutritivno

adekvatne hrane te na prikladan način regulira količine hrane.

Svaki roditelj pliva između četiri stila hranjenja (kontrolirajući, popustljiv, isključiv i diplomatski) no onaj koji se proteže u glavnini vremena, svakako je primarni. Vaš stil hranjenja može biti odraz onoga kako ste vi bili hranjeni u svom djetinjstvu te je možda upravo to razlog zašto jeste ili niste uspješni u pomaganju svom djetetu da kuša hranu. Probajte odgovoriti na sljedeća pitanja, a onda se pozabaviti i praksama koje mogu poboljšati organoleptiku hrane i samu prezentaciju obroka djetetu.

Pitanja za samorefleksiju:

- Kakve uspomene vezane za hranu i hranjenje imam iz svog djetinjstva?

- Jesu li one pozitivne ili negativne?

- Koje sličnosti vidite između stila hranjenja vaših roditelja i sebe?

- Koje razlike vidite?

- Kako uspomene vašeg partnera utječu na hranjenje?

4. NUTRITIVNA VRIJEDNOST HRANE I PORCIJE

Nitko na ovom svijetu nema idealnu niti savršenu prehranu, no možemo se s vremenom makar svjesno kretati prema njoj. Težnja ka balansiranim obrocima trebala bi biti dio navika roditelja koje prenosi na dijete. Balansirana prehrana je važna, no nekad ona može biti u drugom planu ako dijete uopće ne želi jesti. Tada je važno imati na umu različite skupine namirnica i njihove karakteristike kako biste popratili koji nutrijent (vitamin, mineral, vlakna proteini, ugljikohidrati, masti) vašem djetetu može potencijalno nedostajati. Također, tajmiranje obroka je važno kako bi pomogli mališanu da navikne otprilike u isto vrijeme jesti, odnosno pomoći mu prepoznati signale gladi i sitosti, što u konačnici možete i vi iskoristiti jer ćete primijetiti obrasce ponašanja kada je dijete uistinu gladno.

Osnovne smjernice koje možete primjenjivati, i kad je mali izbirljivac u pitanju, jesu:

- Birajte izvor proteina (za glavni obrok ili međuobrok - jaje, komad mesa, riba, popečci od

grahorica ili mesa, zapečeni slanutak, domaći krekeri/keksi od pirovog brašna s puno

sjemenkica…) Proteini su važni za rast i razvoj, za pravilnu funkciju imunološkog sustava i

kontrolu apetita. Neka vam proteini budu početna točka od koje krećete kreirati svaki obrok i

snack. Ako dijete ne jede hranu iz ove skupine namirnica, bitno je posavjetovati se s liječnikom/

nutricionistom/ljekarnikom o eventualnoj suplementaciji vitamina i minerala poput željeza,

vitamina b skupine, cinka, vitamina E, magnezija….

- Pohano meso, osim što se ne preporuča često konzumirati zbog povećane količine masnoća u

takvom obroku, djeci može biti teško za žvakanje. Prekuhana, žilava mesa, također. Djeca s

vremenom mogu odustati truditi se od ove hrane.

- Birajte voće i/ili povrće. Ako može oboje, još bolje. Voće može biti dio glavnog jela također. Neka

bude na stolu. Na taj način smanjujete anksioznost djeci koja osjećaju stres oko konzumacije

povrća. Ako imate dijete koje voli slatko, ovo može biti super zamjena/nadopuna za desert.

Ne zaboravite, jedino na što možete utjecati je konstantno nuditi namirnice djetetu i pri tome biti

smiren i staložen roditelj. Povrće narežite na jednake male dijelove, dodajte umake (maslac,

maslinovo ulje, kombinirajte s hummusom ili drugim umakom koji može “oživjeti” okus. Ako voli

kečap, nemojte bježati od njega ako će to značiti da će dijete uz njega probati više raznog

povrća. Napravite svoj umak/kečap i uključite dijete u pripremu. Ne zaboravite i druge vrste

povrća: čips od kelja, slanutak iz pećnice, edamamae i povrće, brusketiće/male kruščiće s

raznim sirnim i povrtnim dodacima, smoothie..)

Kako smanjiti gorčinu povrća? Ispecite ga, pirjajte na maslinovom ulju, spajajte s voćem (npr. u

salati), umočite u umak, pomiješajte u smoothije.

Ako dijete ne konzumira duže vrijeme voće/povrće, trebalo bi se posavjetovati sa stručnjakom

oko uvođenja slične hrane, i eventualne suplementacije.

- Navedeno izbalansirajte s cjelovitim žitaricama. Integralna tjestenina, integralno brašno, pirovo

brašno, brašno tip 950 i više, integralna riža, graham pecivo, birajte variva od ječma, leće,

slanutka, kvinoje, grah, kuskus, heljdu…cjelovite žitarice, tj. Proizvodi od punog zrna omogućit će

vašem mališanu dodatno proteine, minerale, vlakna te uz, jednom uspostavljen red u obrocima,

pomoći u sprječavanju dijabetesa i ostalih kroničnih nezaraznih bolesti.

Osim što treba voditi računa o namirnicama koje dijete jede, dobro je uvesti strukturu, granice i definirati koji su to izbori djeteta koji se slažu s vašim odlukama o prehrani. Struktura znači prakticiranje dnevne rutine i rasporeda za glavna jela i međuobroke. Ona pomaže djetetu da stvori povjerenje i uči osjetiti signale gladi i sitosti uoči obroka. Vama može pomoći jer ćete lakše pratiti što ste ponudili djetetu, a u skladu s razumnim fiziološkim potrebama djetetovog organizma.

Granice predstavljaju ograničenja koja postavljate oko hrane i prehrane. To može značiti da se hrana

jede isključivo u vrijeme obroka i međuobroka, za stolom. Između obroka i međuobroka kuhinja je

“zatvorena” i nema uzimanja hrane bez dozvole.

Razuman izbor je bitan kako biste djetetu dopustili da se izrazi. Ponudite mu uvijek dvije opcije; krekeri s maslacem od kikirikija ili krekere sa sirom. Dopustite mu da odabere što želi jesti. Kada dijete osjeti da je dio procesa donošenja odluka, vjerojatnije će pristati na hranu.

Pitanja za samorefleksiju:

1. Koje skupine hrane dijete dobro prihvaća/jede?

2. Koje skupine hrane izbjegava?

3. Koji nutrijent me zabrinjava najviše? (trebam li stručnu pomoć ili mogu sama organizirati obroke)?

4. Koje područje zahtjeva više truda (raznolikost (i je li fino), balans ili porcije)?

5. Koji je prvi korak koji mogu poduzeti za poboljšanje djetetove prehrane?

6. Koja hrana izaziva nepoželjne reakcije?

7. Koje su karakteristike te hrane?

8. Mogu li tu hranu pripremiti na drugi način? Koji?

Zadaci za roditelje:

1. Osvijesti kako se ponašaš s hranom tijekom dana i kako to ponašanje utječe na dijete.

2. Koristiš li izraze poput “ Samo probaj”, “još samo dva zalogaja i možeš od stola”, procjenjuješ li

koliko i što je dijete pojelo i to komentiraš pred svima? Prijetiš li se? Pohvaljuješ li pretjerano

dijete zbog pojedene hrane? Čak i pohvale mogu biti zamka, ako imaju konotaciju prisile i

presinga. Prema istraživanjima, pritisak i tjeranjem mogu izazvati prijevremenu sitost i dodatnu

doprinijeti razvoju izbirljivosti. Svakodnevno tjeranje može dovesti do anksioznosti u djeteta i

odsutnosti želje za jelom. Ovisno o temperamentu djeteta, može se dogoditi i da dijete jede

preko svojih mogućnosti, što rezultira prejedanjem kako bi zadovoljilo roditelje. Ovo s vremenom

može postati navika te rezultirati smanjenim osjećajem prepoznavanja signala sitosti i gladi

kasnije u životu. A to može dovesti do poremećaja u prehrani.

Negativne strategije nagovaranja, prijetnji ili nagrađivanja daju dozu stresa na stol. Stresna okolina

objedovanja može biti kontraproduktivna. Može potaknuti otpor i emocionalnu osjetljivost kod djeteta,

povećavajući stres. Stres može obeshrabriti dijete da isprobava novu hranu, a u najgorem slučaju može

biti okidač za anksioznost i tjeskobu.

Samorefleksija: (za mene ili drugu osobu koja se brine o djetetu)

- Što napravim kad dijete kaže da ne želi jesti?

- Što napravim ako dijete pojede malu količinu hrane ?

- Što napravim ako ne pojede sve s tanjura?

- Što napravim ako kaže da je završilo s jelom i želi otići od stola?

RODITELJ RESTORAN

Istraživanja pokazuju da djeca koja često izvolijevaju na što ima roditelj nudi za redom, tri - četiri vrste jela, pokazuju manju spremnost za kušanje novih namirnica. Čak štoviše, postanu još izbirljivija, a potencijalno su u riziku i od deficita nutrijenata koji se mogu negativno odraziti na njihov rast i razvoj. Stoga, dragi roditelji, propitajte svoje navike i počnite sužavati izbor.

NAGRADE HRANOM

Nekada upale, no mogu se obiti o glavu. Zamislimo da Petra želi jesti sladoled, no mama kaže da će dobiti sladoled isključivo ako pojede kelj. Petra pristane, ali ne zato jer je promijenila preferenciju o kelju, već jer želi nagradu. Vrlo je lako moguće da djeca uopće neće htjeti jesti “kelj” ako ih ne čeka nagrada.

DOBRA I LOŠA HRANA

Način na koji vi, kao roditelj, gledate na hranu ima veliku ulogu. Pojam “loša hrana” može biti zbunjujuć za dijete. Ako kažete da je sladoled loš, kako će to dijete doživjeti? “Volim sladoled, no mama kaže da je sladoled loš za mene. Sigurno sam i ja loš/nisam dobar ako volim sladoled” Hrana je hrana. Naravno, imamo kvalitetniju i manje kvalitetne namirnice, no potrebno je pronaći opušteni pristup koji će balansirati između demoniziranja i glorificiranja hrane. Dobra je ideja koristiti edukativne izraze poput: hranjivo, daje energiju, zabavno, voće, povrće, ponekad jedemo…. Samorefleksija. - Koje emocije doživljavate kad dijete odbija probati hranu? - Odakle te emocije dolaze? (prošla iskustva, vlastito djetinjstvo, usporedba s drugima, preplavljenost emocijama…) - Kako pomaže/odmaže tvoj emocionalni odgovor u hranjenju? - Kako bi voljela moći reagirati u takvim situacijama?

ZABAVNA HRANA

Hranjenje treba biti zabavno. To znači da i čokolada može biti zabavna jednako kao i banana ili brokula, ako vi tako odlučite ili se barem potrudite kreirati pozitivno iskustvo.

- Dodajte boje: neka hrana na dječjem tanjuru bude u različitim bojama. Voće i povrće je raznobojno pa ih uključi u obrok makar postoji šansa da dijete neće pojesti. Boje će povećati privlačnost cijelog tanjura pa neka bude prisutno kao mali mamac.

- Oblik hrane može igrati ulogu kod djece: Režite hranu na kružiće, zvjezdice, kockice ili trokutiće, trakice… Ne morate stvarati umjetnička djela za Louvre, no ova jednostavna igra može povećati želju za isprobavanjem. Ako je dijete malo, vodite računa o manjim porcijama koje može staviti u ručicu. Djeca dobro reagiraju ako je hrana jednakog oblika, jednake boje (npr. Mrkva narezana na identične komadiće, krastavac narezan na jednake kolutiće i sl.)

- Koristite štapiće i čačkalice (naravno uz nadzor). Zašto sendvič ne bi bio u obliku ražnjića? Izmjenjujte sir, meso, kruh, voće na štapiću i zabavite se slaganjem.

- Kreirajte zajedno parfe: Ponudite sastojke, a neka dijete bira što će staviti i kojim redoslijedom. - Kad kuhate, zovite dijete na kušanje i ocjenjivanje obroka. Uzmite papir i opišite hranu sa “kiselo, gorko, slatko, začinjeno, slano, mokro, hrskavo, glatko, grudasto….”

- Pojednostavite kompliciranu hranu: Djeca (uglavnom) vole jednostavnost. Ako ne mogu vidjeti sastojke, mogu odbiti jesti. Gledajte na to ovako: ako napravite lazanje ili varivo s puno sastojaka, dijete može osjećati zbunjenost, van kontrole. Olakšajte mu i razložite jelo na npr. tijesto u jednu zdjelu, meso u drugu, umak u treću, sir…dozvolite mu da vidi što je unutra i dopustite mu da si samo odabere što će pojesti.

- Povezujte karakteristike hrane: ako voli sok od jabuke, možda će voljeti muffin od jabuke ili pitu

od jabuke. Hranu možete opisivati prema teksturi, okusu, boji, temperaturi jela. Zapišite koju

hranu dijete voli i koje su njene karakteristike. Dopišite razna jela/hranu koja imaju slične ili iste

karakteristike pa probajte prvo s njima.

- Igra “isprobaj-kušaj hranu tjedna” - Svaki tjedan neka dijete odabere koju hranu želi isprobavati

ovaj tjedan. Svaki dan mu ponudite 3 mala zalogaja. Namirnice koje dijete bira mogu biti neke

koje voli jesti, koje jede njegov prijatelj, ili želite da kuša bazirano na prethodnom primjeru

povezivanja karakteristika hrane.

KAKO RAZGOVARATI S DJETETOM?

“Sjećaš se da je baka pripremila pitu od jabuke. Jako ti se svidjela. Želiš li probati, ovo je isto takva

pita….”

“Prošli puta smo naručili ovu pizzu i učinilo mi se da ti se jaako svidjelo…..”

“ Ova “hrana” je hrskava isto kao i tvoj najdraži keks.”

“Znam da voliš pizzu i da voliš šunku. Što kažeš da probamo staviti šunku na pizzu?”

“Mislim da je ovo Lukino najdraže jelo….”

“ Sutra idemo kod bake na ručak i pripremit će pire krumpir. Znam da jako voliš moj pire krumpir. Hoćemo napraviti test i usporediti čiji je pire finiji?”

Ne zaboravite da je svako dijete prirodni istraživač. Dopustite mu da istražuje svojim tempom, a vi mu

ponudite alate za istraživanje. Budite mu primjer i podrška. Pustite što govore baka, tetka, susjeda.

Mišljenja o hrani i što bi tko trebao jesti ima koliko ima i ljudi na ovom svijetu. Ponekad će biti vrlo

frustrirajuće, no dok dijete dobro napreduje, i odbijanje hrane ne traje predugo, možete se opustiti. Ako

osjećate da trebate nešto poduzeti, a ne znate što, uvijek je dobro slušati instinkt i razgovarati sa

stručnjacima pedijatrima, psiholozima, nutricionistima i pronaći najbolje rješenje za vašu situaciju. Sretno

Jelena Mandarić, mag.nutr.

10 SLIKOVNICA I KNJIGA o hrani

1. Ne treba ti se svidjeti, trebaš samo kušati, Naša djeca

Imate li kod kuće male izbirljivce po pitanju jela? Onda je ovo prava slikovnica za njih. Slikovnica Ne treba ti se svidjeti, trebaš samo kušati, autora Heatha McKenzieja, u prijevodu Jelene Pervan stiže od nakladnika Naša djeca 🎉

Ova vesela i humoristična slikovnica na zabavan način uči mališane važnosti raznovrsne prehrane i tome da je važno samo probati jelo koje nas možda iznenadi i svidi nam se.

Sigurno ste nekad upoznali osobu, a možda čak i živite s njom, koja odbija neka nova jela ili namirnice za koje tvrdi da nisu ukusne. Bez kušanja, naravno. Teško je ponekad nositi se s fazama nejedenja kod djece ili one ekstremne izbirljivosti koja ih zna uhvatiti. A vjerujte, mi smo, kao roditelji dječaka u spektru, proživjeli zaista razne faze odnosa s hranom. Od bijele i zelene faze, faze samo varivo prolazi, faze tjestenine, faze jedenja na drvetu u dvorištu bez obzira na godišnje doba do nekih novih i još težih faza. Pozitivan odnos prema hrani treba izgrađivati od rođenja, a ova slikovnica svakako može biti dobar alat koji će u tome pomoći, a možda i pokoje dijete, ili čak odraslu osobu, nagovoriti da ipak kuša nešto za što misli da baš nije fino 😁

2. Pojedi sav špinat, Zlatokoso!, Turistička naklada

Sigurno se svi sjećate Bajki koje su pošle po krivu. Ova slikovnica je upravo iz tog serijala. Autor je Steve Smallman čije slikovnice jako volimo, a ilustrator Bruno Robert. Ovo je priča o jednoj maloj, modernoj i izbirljivoj (po pitanju hrane) Zlatokosi 😁

Većina nas se, odgajajući ove naše male slatke guze, susretne sa sličnim problemom. Netko ponekad, netko uvijek. Faze. Od faze neću jesti ništa zeleno do faze jest ću sladoled za doručak 🙄

Čitajući ovu slikovnicu, klinci će shvatiti da je važno zdravo se hraniti, zašto je nemoguće jesti samo slatko za doručak te zašto je važno preuzeti odgovornost za svoje postupke. Jako nam se svidjela slikovnica, a ručak smo pojeli čak dva puta 😉

3. Sve je to slasno! ArTresor

Sva živa bića moraju jesti. No po načinu kako se hrane i kako se odnose prema hrani, ljudi se razlikuju od ostalih živih bića – a i međusobno. Ljudi jedu i vole najrazličitije stvari. Što jedni vole, drugi ne mogu smisliti. Od puževa do brokule, od algi do lepinje, od kobasice do riže...Od uzgoja, proizvodnje i nabave namirnica, do običaja vezanih uz pripravljanje, posluživanje i jedenje hrane, vedre ilustracije Anke Kuhl i zabavan tekst Alexandre Maxeiner opisuju što je slično, a što različito za stolom u domovima širom svijeta.Ova knjiga puna zanimljivosti može se čitati i prije i poslije jela, a ako se koja stranica nečim i zamrlja, nije strašno, ako vam je slasno.