Napisala: Iva Bezinović-Haydon
Ilustrirala: Hana Tintor
tvrdi uvez, 32 str.
Nakladnik: Ibis grafika
Preporučena dob: 5+
Nije lako napisati sretnu slikovnicu niti o sretnim temama, a kamoli o nekim tužnim. Ali iz ove slikovnice tužne i teške teme izvire sreća. Što nije nimalo čudno ako znate da ju je napisala Iva. Tko ne prati Ivu na društvenim mrežama, ne zna što propušta. Njene crtice iz svakodnevnog mamećeg života su pravo bogatstvo. Humoristične, satirične, sarkastične, zapravo ne znam kako bih ih opisala, ali redovno uživam čitajući ih. Baš kao i njene kratke priče za odrasle u kojima se ponekad i pronađem.
Moja baka ne zna tko sam je slikovnica o djevojčici Emi i njenoj baki Zrinki koja je počela pomalo zaboravljati stvari.
Moja je baka sve znala i mogla.
Dok jednoga dana više nije.
Baš kao što i inače započnu demencije kod starijih osoba, tako je i baka Zrinka prvo počela zaboravljati sitnice, a onda sve veće i bitnije stvari.
Dok više nije bila sposobna živjeti sama. A onda je zaboravila Eminog tatu.
Nije ga prepoznala.
Nisam nikad tatu vidjela da plače kao tada,
na klupici ispred staračkog doma.
Ali onda je tata ispričao Emi kako će se, bez obzira na sve, oni uvijek sjećati lijepih stvari i uspomena s bakom.
Razmišljat će i pričati o njoj čak i kad nje više ne bude s njima.
Volim se smijati s bakom, čak i kada ne zna tko sam.
Ja ću uvijek pamtiti tko je ona.
Bolest, starost i smrtnost su teme o kojima je najčešće teško razgovarati. Pogotovo s djecom. Slikovnica Moja baka ne zna tko sam može pružiti priliku za otvaranje razgovora o ovim teškim temama. Ona na dirljiv i osjećajan način djeci približava svijet starijih ljudi, bolest o kojoj sigurno ne znaju mnogo i na koncu smrtnost. Način na koji Ema i tata razgovaraju o bakinoj bolesti i njezinoj, vjerojatno skorašnjoj, smrti, jedan je od načina na koji se s djecom može razgovarati. Otvoreno, s naglaskom na lijepe uspomene i ljubav koja će ostati i kad neke osobe više ne bude. Ova lijepa priča upotpunjena je nevjerojatnim i neobičnim ilustracijama Hane Tintor, mlade ilustratorice i animatorice. Jako su nam se svidjele, baš kao i boje korištene u ilustriranju. Izvrsno se slažu s pričom i vizualno ju nadopunjuju. Jedna zanimljivost vezana uz rad ilustratorice jest da je ilustrirala slikovnicu koju je napisao njen djed, Didine priče. To nam je zadatak za sljedeći posjet knjižnici, pronaći Didine priče!
Ovu izvrsnu slikovnicu možete pronaći na web shopu Ibis grafike, a mi se od srca zahvaljujemo na recenzentskom primjerku.
Objavi komentar