Napisao i ilustrirao: Manuel Šumberac
Tvrdi uvez, 32 str.
Nakladnik: Profil
Preporučena dob: 4+
Već smo nekoliko puta pročitali slikovnicu Plavi cvijet i stalno joj se vraćamo. Opet i opet. Ima nešto u njoj što nas privlači. Možda je to mirnoća ili atmosfera cijele slikovnice koja vas uvuče u svoj svijet.
Priča je to o djevojčici Dori (koja će djecu svojim izgledom vjerojatno iznenaditi, mene su klinci prvo pitali zašto ima tako veliko tijelo, a malenu glavu) koja je na dar dobila cvijet.
U drvenoj kutijici, zavezana tankim koncem.
Mala, mršava stabljika
s tek jednim jedinim listom.
Dora je cvijet presadila, dala mu ime, stavila ga na posebno mjesto i čekala. Isprva je on rastao, no onda je odjednom samo stao. Dora je od njega mnogo očekivala. Rekli su joj da će biti plav, najveći i najljepši, a on je bio crn, najmanji i najružniji.
Rekli su joj i da je
ovaj cvijet poseban.
Da treba imati strpljenja,
da nije najbrži,
da mu treba vremena.
Ali ostalo Dorino cvijeće je bilo veliko, lijepo i šareno, onakvo kakvo treba biti i ona je silno željela da i taj plavi cvijet bude takav. Svašta je Dora pokušavala, ali cvijet se predao. Raspao se i pretvorio u prah, a vjetar ga je raspršio posvuda. Dora je pomalo i zaboravila na njega, samo se ponekad pitala:
-Jesam li što krivo napravila?
-Jesam li gdje pogriješila?
- Jesam li?
A onda su jednog dana plavi listovi niknuli posvuda. Dora je bila sretna. Najljepši i najveći plavi cvijet.
-Najljepši cvijet ikada.-
tihim je glasom šapnula Dora
i nježno zagrlila plavi cvijet.
Prekrasna je ovo priča, kaže nakladnik, o strpljivosti, posebnosti, o odrastanju i razvitku. I zaista je. Ne znam što je autor sam zamislio dok je pisao i oslikavao slikovnicu, ali kakvu sam ja priču dobila u ovoj slikovnici. A mislim da će istu priču dobiti i svaki roditelj djece s poteškoćama koji ju pročita. Očekivanja su nešto sa čime se svatko bori na svoj način, roditelji djece s poteškoćama možda na najteži način. Baš kao i Dora u ovoj priči. Ona želi da je njen cvijet najveći i najljepši (svi mi to želimo, svjesno ili podsvjesno, zar ne?), a kad nije ni blizu tome, onda samo želi da je kao i ostalo njeno cvijeće. No on ima svoj put, poseban i drugačiji. Samo treba puno strpljenja i ljubavi. I onda će Dora dobiti svoj najljepši i najveći cvijet. Plavi cvijet. Ova se priča može iščitavati na toliko mnogo razina da je teško odrediti preporučenu dob. Mislim da će jednako u njoj uživati mališani, tinejdžeri i odrasli jer svatko u njoj može pronaći neku svoju priču i svakoga može naučiti nečemu.
Ilustracije su zaista posebne i neobične, vrlo svojstvene ilustratorskom potpisu Manuela Šumberca, našeg višestruko nagrađivanog ilustratora, a sada i autora. Klinci uvijek imaju zanimljiva pitanja, a pogotovo kad su u pitanju neobične ilustracije. Pa smo osim : Je li Dora div? Kako se zove ženski div? došli i do Zašto je sve cvijeće trokutasto? Mama, jel da nije sve cvijeće uvijek tako trokutasto? ili Zašto su Dorini prsti crni?
Uživali smo čitajući ovu slikovnicu i znam da je jedna od onih kojoj ću se puno puta vraćati jer pruža utjehu i mir. Za moj Plavi cvijet.
Objavi komentar