Ilustrirala: Vanda Čižmek
37 str., tvrdi uvez
Nakladnik: Ibis grafika
Preporučena dob: 3+
Kad nam je stigla slikovnica Uhvati mi plavog medu, imala sam tih nekoliko samačkih trenutaka (a znate kako su oni rijetki) pa sam ju uspjela pročitati na miru. Ostala sam suznih očiju i iako je kraj sretan, mene je obuzela takva tuga u srcu. Odmah me presjeklo, pa kako ću pročitati slikovnicu s klincima kad gutam knedle dok ju sama čitam. Ali uspjeli smo, bez suza, sa glasom koji je bio na rubu pucanja i puno grljenja i ljubljenja.
Svemir, jedan divan petogodišnjak, je za svoj rođendan dobio od kume Đurđe plavog medu. Prekrasnog, nježnog i mekog zamotanog u celofan. Prva rečenica u slikovnici i već smo se uhvatili objašnjavanja. Nikako im nije bilo jasno kako se netko može zvati Svemir. I to još petogodišnji dječak. Ali nakon što sam im objasnila da su ga mama i tata voljeli tako jako, kao cijeli svemir pa su mu onda dali i to ime, nastavili smo dalje (iako će ovo moje objašnjenje kasnije stvoriti samo dodatne probleme). I bio bi to divan rođendan i divan poklon da je Svemir uspio odmotati medu iz groznog, šuškavog celofana. No nije. Mama Tuga mu je objasnila da će se tako na njemu skupiti sva prašina iz kuće i da je bolje da ostane u celofanu. Ni tata Goran, ni kuma Đurđa nisu uspjeli ništa učiniti po tom pitanju. Svemirov je plavi medo stajao u celofanu na polici iznad njegova kreveta.
I prošla je cijela godina, došao je Svemirov šesti rođendan i on se nadao da će se napokon mama smilovati i dopustiti mu da odmota plavog medu. No nije. Uskoro su im u goste došli stric Bartol, strina Lola i njihova kći Modrana. Mala, vrckava petogodišnjakinja koja nije previše marila za pravila pa je u sekundi Svemirov plavi medo stajao ogoljen i bez šuškavog celofana. I Svemiru je laknulo, samo je čekao da gosti odu i da se konačno poigra sa svojim plavim medom. No ono što je slijedilo, nije zamišljao ni u najluđim snovima. Modrana nije htjela otići bez plavog mede, vrišteći i stiskajući ga uza se i Svemirova mama je popustila te joj dopustila da si uzme Svemirovog plavog medu. Kakva je to tuga bila. Svemir nije mogao povjerovati da su njegovi mama i tata dali Modrani plavog medu.
I prošla je cijela godina, došao je Svemirov šesti rođendan i on se nadao da će se napokon mama smilovati i dopustiti mu da odmota plavog medu. No nije. Uskoro su im u goste došli stric Bartol, strina Lola i njihova kći Modrana. Mala, vrckava petogodišnjakinja koja nije previše marila za pravila pa je u sekundi Svemirov plavi medo stajao ogoljen i bez šuškavog celofana. I Svemiru je laknulo, samo je čekao da gosti odu i da se konačno poigra sa svojim plavim medom. No ono što je slijedilo, nije zamišljao ni u najluđim snovima. Modrana nije htjela otići bez plavog mede, vrišteći i stiskajući ga uza se i Svemirova mama je popustila te joj dopustila da si uzme Svemirovog plavog medu. Kakva je to tuga bila. Svemir nije mogao povjerovati da su njegovi mama i tata dali Modrani plavog medu.
I tu sam se suočila s posljedicama svog objašnjenja imena Svemir. Jer kako su mama i tata koji Svemira vole kao cijeli svemir mogli dopustiti takvo što. Moji to nisu mogli shvatiti.
Iako su se Svemirovi roditelji pokušali iskupiti i tražili su plavog medu svugdje, nisu ga uspjeli pronaći.
Nakon mnogo godina, Svemir je odrastao, zaljubio se u Olinku, oženio i dobio sina Kuzmu. Jedne nedjelje otišli su zajedno na sajam. Bilo je tu svega, a onda su ugledali stakleni izlog pun plišanih igračaka. I među njima medu. Svemirovog plavog medu.
I tada maleni Kuzma izgovori: "Uhvati mi plavog medu, uhvati mi plavog medu!" I Svemir je znao da ga mora uhvatiti.
I tada maleni Kuzma izgovori: "Uhvati mi plavog medu, uhvati mi plavog medu!" I Svemir je znao da ga mora uhvatiti.
"Kuzma je grlio plavog medu,
Svemir je grlio Kuzmu, a mama
i Svemira i Kuzmu."
Ilustracije Vande Čižmek već su nam dobro poznate i poprilično su karakterističnog stila. Kroz sve se ilustracije provlači plava boja, zapravo je dominantna što i ne čudi s obzirom na naslov slikovnice.
Odlična je simbioza ilustracija i priče baš kao i u prošloj slikovnici na kojoj su surađivale Silvija Šesto i Vanda Čižmek, Sirup protiv mačjeg kašlja.
Prekrasna je ovo priča Silvije Šesto, naše nagrađivane autorice, jedne od najpoznatijih domaćih spisateljica za djecu i mlade. Rođena je u Zagrebu, diplomirala je filozofiju i književnost. Objavljuje prozu, poeziju, izvedene su mnoge njene radio drame, a neka njena djela su izvedena i u kazalištu. Tu moram izdvojiti Devetu ovčicu koju smo moji klinci i ja gledali u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića Osijek i u kojoj smo uživali, a koja je dobila i brojne nagrade. Čak 5 naslova Silvije Šesto uvršteno je u popise lektira, a njen roman "Debela" dobio je nagradu "Ivana Brlić Mažuranić" i nalazi se na Časnoj listi IBBY-ja (Časna lista predstavlja izbor najboljih knjiga iz produkcije svake zemlje koje se mogu publicirati u svijetu).
Mnoge je još nagrade osvojila Silvija Šesto za svoja djela što samo svjedoči o kvaliteti njenog pisanja, a posljednju u nizu "Anto Gardaš" primila je nekidan upravo u našem Osijeku i neizmjerno mi je žao što smo prekasno doznali za ovu dodjelu, inače bi sigurno bili tamo.
Moram pohvaliti izbor imena za ovu slikovnicu, mene su oduševila. A sama tema me je još jednom podsjetila da trebamo živjeti danas, ne štedjeti se, ne čuvati se za posebne prilike. Jer sve nam lako klizne iz ruku. Zato pustimo klince nek raskopaju sve te rođendanske poklone, ne stavljajmo dio sa strane pa pomalo ćemo. Neka ih, nek uživaju. Ne čuvajmo fino posuđe za posebne prilike i nove gaće za nedajbože bolnicu. Život se živi sad, ovoga trenutka, uživajmo u njemu.
Ova je divna slikovnica dio jednog odličnog projekta Ibis grafike, Naša mala knjižnica, koji je usmjeren na stalno povećanje i razvoj dječje publike kako bi u budućnosti dobili publiku koja će kritički čitati književna djela. Ove godine suradnja će biti ostvarena sa Slovenijom, a osim slikovnice Uhvati mi plavog medu, na popisu projekta našle su se: Vera među knjigama, Ruša je slutila, Divovsko skakutalo, Ružna petorka, Drumski štakor, Podvodna priča, Bodljikava knjiga, Sjeverac dječarac i patkica selica, Din don priče, Brljibanovo kazalište i Čarobni kalendar. Ovo je odlična prilika za knjižničare i nastavnike hrvatskog jezika da se prijave u projekt i sudjeluju u razvoju kritičkog čitanja i promoviranju kvalitetnih književnih djela hrvatskih i stranih autora. Drago mi je što će Mali čitači imati priliku predstaviti vam nove naslove čim izađu iz tiska uz one koje smo već predstavili.
x
Objavi komentar