Kad smo prvi puta čitali slikovnice Iz života jednog mrava i Kod zubara, jako su nam se svidjele ilustracije mlade ilustratorice Lane Hudine. Ona je jedna svestrana osoba koja se, osim ilustracijom, bavi i oslikavanjem plakata za razne događaje, izradom i oslikavanjem suvenira. Prava umjetnička duša. Popratite njenu Facebook stranicu i Instagram profil Lana's Duckass i uživajte u njenim radovima.
(PO)MALO O MENI J
Ja sam Lana Hudina, ilustratorica iz Zagreba. Inače sam
diplomirani dizajner, no ilustracijom se bavim već 10 godina koliko imam i svoj
brend Lana's Duckass. Sve je počelo kao hobi i onda je postupno i neplanirano
preraslo u obiteljski posao koji nas sve uveseljava i svakodnevno ispunjava.
Naravno, ima dana kada je inspiracija na nuli, no srećom kada radiš sam za sebe, na takve dane možeš otići na Sljeme i ne raditi ništa :). Naravno, to znači da ćeš neki sljedeći vikend ili večernje sate provesti radeći, no taj ležerni
ritam je ono što sam oduvijek željela.
Ilustriranje slikovnica je nova grana za mene, tek sam prije dvije
godine ilustrirala prvu slikovnicu i to u sasvim drugačijem stilu od onoga koji
je nositelj mog brenda. To je bilo stresno, izazovno i divno iskustvo. Nisam bila
sigurna mogu li ja to, znam i imam li dovoljno mašte za takve projekte.
Srećom, povratne informacije malih čitatelja su potvrdile da je to bio uspješan
početak još jednog smjera koji mi je sada već prirastao srcu. Nisam osoba koja
može iz dana u dan ponavljati iste radnje, na istom mjestu, s istim ljudima.
Iz tog razloga mi jako odgovara prešaltavanje između proizvodnje suvenira,
izrade crteža za razne evente, crtanja za vlastito zadovoljstvo, fizičkog
pakiranja i isporuke proizvoda, crtanja za slikovnice te komunikacije s klijentima. Kada mi jedan segment 'dosadi', prebacim se na drugi i tako znam da
je u svakom trenutku to što radim stvarno ono što i želim raditi. Naravno,
nekada rokovi pritisnu i treba se natjerati, ali onda se napravi treća kava,
ugrije stolica i uz muziku odradi planirano.
ILUSTRACIJE
Ilustracijom sam se počela baviti stvarno neplanirano.
Oduvijek volim crtati, no nije mi bio plan baviti se time za stvarno, kao
svakodnevnim zanimanjem od kojega ću plaćati račune. To je počelo kao hobi i
malo po malo je raslo, vjerojatno jer nisam bila opterećena, radila sam sve iz
veselja, a to je ono što ljudi prepoznaju i cijene. I onda sam jednog dana
shvatila da ne želim više crtati vikendima i večerima, nego i preko tjedna i
vikendima i večerima. Hahaha, šalim se. Shvatila sam da želim da mi je to
posao. No tada nisam imala u planu slikovnice i dječje knjige, to je isto
došlo nekako spontano i pristala sam na taj izazov iako nisam bila sigurna mogu li ja to. Što se tiče ilustratora danas, ima ih stvarno puno koje volim i
cijenim, internet je beskonačan izvor inspiracije i uzora pa tako imam neke
autore koje pratim svakodnevno i divim se njihovom radu iako nisu eksponirani.
Radovi koje cijenim su vrlo različiti, od apstrakcija do realizma, od
kompjuterski rađenih do rukom crtanih akvarela. Nemam pravila i preferencije,
rad mora imati ono nešto što će u meni probuditi zanimanje i emocije, nije
bitna tehnika ili autor. Inače, zanimljivo je da sam većinom pobornik crno
bijele ilustracije, jednostavne, sarkastične i pomalo tmurne. Što je sasvim
suprotno od onoga što ja radim.
U djetinjstvu sam voljela slikovnice koje su bile još od moje
mame, vintage originalne Disney Pepeljuga i Snjeguljica. Jako sam voljela i
Barbapapa slikovnicu, no jedna od najdražih koju i danas čuvam na polici mi je
Havekolonien Dyrefryd, danska slikovnica u kojoj nikad nisam znala o čemu se
radi i za koju ni ne znam kako je dospjela do mene, no ima preslatke
ilustracije malih životinjica u šumi koje su me uvijek odvodile u neki drugi
svijet i odisale ogromnim mirom i srećom. Mogla sam ju listati satima, i dan
danas to ponekad radim. Možda bi bilo vrijeme da si nekako prevedem tekst i
vidim o čemu je u stvari riječ :)
Najviše volim crtati olovkom i onda finiširati
tušem/rapidografom. Nažalost, ljudi vole boje tako da većinom između ta dva
koraka radim i vodenim bojama. Volim to i lijepo mi je, no nekako sam ja sama za
sebe uvijek više voljela ostajati u crno bijelom svijetu. Što se radova tiče, ne mogu reći da imam neki koji najviše volim. Imam
ih par jako dragih, no većinom su mi postali dragi iz razloga što sam ih crtala
kada sam imala inspiraciju, sasvim po svojoj volji i u tom trenu sam se super
osjećala. Svaka linija je sjela na svoje mjesto i dobar osjećaj je ono što me
uz te radove veže i ono što ih čini meni dragima. Drugim ljudima vjerojatno
izgledaju isto kao i ostali ili čak i lošije :). Jedan jako dragi rad mi je
davni crtež mene koja se bojim javiti na telefon jer osobno malo imam problema
s time. Od tog crteža je i nastao logo koji predstavlja moj brend. Drugi rad
koji bih izdvojila je božićni crtež koji jako volim jer je Božić moje najdraže
vrijeme u godini, jednostavno sam baš onaj pravi primjerak euforične blagdanske
osobe koja već početkom studenog počinje slušati božićne pjesme, stavljati lampice i
planirati keksiće. Treći je najnoviji, rad čiji
je naručitelj česki autor Karel Novotný. To je bio jako zanimljiv projekt
gdje sam mogla odabrati bilo koji autorov tekst koji me inspirirao i nacrtati
ilustraciju po želji. Vlastitoj. Bez sugestija i preinaka i tu sam mogla biti
baš ja. Tako je nastala ilustracija osobe koja se lomi između logike i
emocija. Pomalo depresivna, crno bijela, rastrgana.
Većina suradnji koje sam ostvarila su bile stvarno pozitivne
i uspješne tako da ne bih izdvajala pojedine autore ili naručitelje. Volim
surađivati s ljudima koji su entuzijastični i imaju svoju viziju, a opet
ostavljaju prostora za moj izričaj i poštuju neku autorsku slobodu. Ne volim
kada se na ilustratora gleda kao na mehaničkog izvršitelja želja koji unedogled može prepravljati svoj rad i inkorporirati u njega elemente koji mu
nisu po volji i koji se kose sa njegovim stajalištima. Bitno je naći zajednički
jezik te birati suradnike koji su na istoj valnoj duljini ili pak spojiti
različitosti, ali na pozitivan način koji npr. te različitosti potencira i
koristi u neku kreativnu svrhu, a ne sputava obje strane.
INSPIRACIJA
Iskreno, inspiracija sama dođe. Ne mogu ju natjerati niti
prizvati kada je neinspirativan dan. Nekada su to ljudi oko mene, nekada
okoliš, grad u kojem živim ili crtica iz svakodnevnog života. Nekada su to
knjige i svjetovi u koje ulazim putem televizije ili vlastitog mozga :). Nekada
su to sjećanja, ali mislim da je najčešće miks svega i onda mi ideja samo padne
na pamet. Konkretno za slikovnice, pročitam tekst nekoliko puta, uzmem prazan
papir i krenem skicirati. Ideje same dođu. Nemam neki sistem kojim ih prizivam.
MOJA POLICA
Do sada sam ilustrirala knjigu 'Bornin vremeplov' autora
Krešimira Butkovića, dvije slikovnice 'Kod zubara' i 'Iz života jednog mrava'
autorice Marijane Križanović te priručnik 'Napadaji panike ili neka teška
bolest?' psihologinje Andreje Kostelić-Martić. Većinom radim pojedinačne
ilustracije za razne evente, firme, suvenire i vjenčanja. Moji radovi se mogu
pogledati na www.duckass.net ili još
bolje na Facebook stranici Lana's Duckass Illustrations koja je vrlo aktivna i
stalno objavljujem nešto novo :). Također, proizvodi s mojim ilustracijama se
mogu kupiti u raznim shopovima diljem Hrvatske čiji popis možete naći na web
stranici.
NOVOSTI
Trenutno je sezona i ludnica sa suvenirima tako da tu ima
puno posla, ne baš kreativnog, više mehaničkog :). No kreativnost će se izraziti
u dvije nove slikovnice koje ilustriram i koje bi trebale biti gotove do kraja
godine. Također, već sredinom ljeta se trebaju planirati božićni proizvodi,
poslovni pokloni i iznenađenja tako da ću o tome vjerojatno razmišljati na
plaži.
PORUKA RODITELJIMA
Kako nisam roditelj, teško mi je nešto savjetovati, no sa sigurnošću
mogu reći da su knjige ono što bi djeci trebala biti svakodnevnica. Da su priče
i ilustracije prolaz u maštu i kreativnost. Bilo da su smiješne, iracionalne,
dubokoumne ili samo slatke – sve one su edukativne. Iz baš svake se nešto može
naučiti i to je ono što im daje ogromnu vrijednost. Iznenadilo me koliko su mala
djeca primijetila veliki broj detalja u mojim ilustracijama te kakvo veselje
i interes su one pobudile kod njih. To treba njegovati i razvijati tu njihovu
znatiželju koja je od najmanje dobi prisutna. Ne bi se trebalo dopustiti
ubrzanom svijetu, površnom pregledu mase informacija te popularnom scrollanju
da preuzmu mir i svedu koncentraciju na minimum. Knjige su ono čime se možemo boriti protiv toga.
Objavi komentar