Tvrdi uvez, 16 stranica
Nakladnik: Mozaik knjiga
Preporučena dob: 4-8 godina
Čim sam pročitala kratak opis ove slikovnice na njenim zadnjim koricama, već sam znala da će nam se svidjeti. Priča za shvaćanje važnosti čitanja i učenja, tako piše, a s naslovnice vas zovu knjige, tramvaj, grad, jedan dječak, njegov djed i vesele boje. Simpatičan je i sam početak slikovnice gdje dijete može napisati svoje podatke u slučaju da slikovnica završi u Uredu za izgubljene stvari. A onda kreće priča.
Priča je to o jednoj višegeneracijskoj obitelji koja živi u domu punom knjiga, a čiji najstariji član-djed i najmlađi član-dječak, svake subote odlaze u knjižnicu posuditi novu hrpu knjiga za sljedeći tjedan.
No baš te subote morali su do Ureda za izgubljene stvari na okretištu tramvaja jer je djed zaboravio bakine čizmice u tramvaju. Pošteni nalaznik ih je vratio pa se djed i dječak kući vraćaju sa čizmicama, a usput saznajemo da je mama zaboravila ključeve od auta dok je bila na tržnici, tata ključ od podruma dok je pecao, baka naočale, a dječak bilježnicu iz hrvatskog. Baka i djed navečer dolaze kod dječaka i njegovih roditelja, jedu palačinke, piju čaj i gledaju kviz. Svatko zna neki odgovor, kao i najmlađi član obitelji.
I na samom kraju slikovnice saznajemo ono što ju čini tako divnom i posebnom u moru ostalih. Postoje stvari koje možemo izgubiti i pronaći u Uredu za izgubljene stvari, a postoje i one koje su u nama, koje povećavamo s godinama, koje nitko ne može ukrasti, koje idu s nama gdje god mi idemo, koje što ih je više, nije ih teže nositi. Sve te stvari pročitane u knjigama i časopisima, naučene u školi, kod kuće, koje zapamtimo dok gledamo TV emisije i kvizove, kojima nas je naučio život-sve je to naša prtljaga, naše znanje koje nam nitko ne može ukrasti.
No baš te subote morali su do Ureda za izgubljene stvari na okretištu tramvaja jer je djed zaboravio bakine čizmice u tramvaju. Pošteni nalaznik ih je vratio pa se djed i dječak kući vraćaju sa čizmicama, a usput saznajemo da je mama zaboravila ključeve od auta dok je bila na tržnici, tata ključ od podruma dok je pecao, baka naočale, a dječak bilježnicu iz hrvatskog. Baka i djed navečer dolaze kod dječaka i njegovih roditelja, jedu palačinke, piju čaj i gledaju kviz. Svatko zna neki odgovor, kao i najmlađi član obitelji.
I na samom kraju slikovnice saznajemo ono što ju čini tako divnom i posebnom u moru ostalih. Postoje stvari koje možemo izgubiti i pronaći u Uredu za izgubljene stvari, a postoje i one koje su u nama, koje povećavamo s godinama, koje nitko ne može ukrasti, koje idu s nama gdje god mi idemo, koje što ih je više, nije ih teže nositi. Sve te stvari pročitane u knjigama i časopisima, naučene u školi, kod kuće, koje zapamtimo dok gledamo TV emisije i kvizove, kojima nas je naučio život-sve je to naša prtljaga, naše znanje koje nam nitko ne može ukrasti.
Nevjerojatno je kako autor na jednostavan, djeci blizak način, priča priču o razlici između materijalnog i nematerijalnog, o vječnim obiteljskim vrijednostima, o međugeneracijskoj solidarnosti, o važnosti čitanja i učenja i onoga što se nalazi među koricama svih tih divnih, debelih knjiga, o znanju kao nečem čemu svi trebamo stremiti i što se isplati. Još je nevjerojatnije kad znamo da mu je ovo prva slikovnica za djecu. Urednik nakladničke kuće Mozaik knjiga, Zoran Maljković, više od 20 godina uređuje knjige, slikovnice i dječje knjige domaćim i stranim autorima. Piše priče za djecu i objavljuje ih u dječjim časopisima, a ovo je prva njegova objavljena slikovnica. Nadamo se još mnogima.
Ilustracije Osječanina Marka Jovanovca, dizajnera, ilustratora i tipografa su divne. Šaljive i vesele, točno prate priču i okupiraju klince detaljima. Moji su odmah skužili da je mamin ključ ostao na patlidžanima, a tatin na mačkinom repu, dok je meni trebalo vremena da shvatim o čemu pričaju. Ali sam zato ja odmah primijetila naljepnice na stolu u Uredu za izgubljene stvari, Zagija i I💙OS.
I unutrašnje strane korica su prekrasne, pune polica s knjigama i igračkama i lijepo uklopljenom posvetom autora na okviru za fotografije. Pregledali smo detaljno i naselje u kojem živi dječak, saznali što sve ima u parku blizu njegove kuće te pregledali knjige na policama kojih je u slikovnici puno, puno.
Ovo je prva slikovnica za djecu koju je Marko Jovanovac ilustrirao, kaže da su njegova djeca u procesu stvaranja bila "najstroži" kritičari pa vjerujem da je i zato slikovnica tako odlična. Jer svi znamo kako su djeca bolno iskrena. I nadamo se još mnogim slikovnicama. A glavne likove ove slikovnice možete upoznati u Uredu za izgubljene stvari gdje možete i naručiti slikovnicu ukoliko ne budete te sreće u nagradnom darivanju na Facebook stranici Malih čitača.
I unutrašnje strane korica su prekrasne, pune polica s knjigama i igračkama i lijepo uklopljenom posvetom autora na okviru za fotografije. Pregledali smo detaljno i naselje u kojem živi dječak, saznali što sve ima u parku blizu njegove kuće te pregledali knjige na policama kojih je u slikovnici puno, puno.
Ovo je prva slikovnica za djecu koju je Marko Jovanovac ilustrirao, kaže da su njegova djeca u procesu stvaranja bila "najstroži" kritičari pa vjerujem da je i zato slikovnica tako odlična. Jer svi znamo kako su djeca bolno iskrena. I nadamo se još mnogim slikovnicama. A glavne likove ove slikovnice možete upoznati u Uredu za izgubljene stvari gdje možete i naručiti slikovnicu ukoliko ne budete te sreće u nagradnom darivanju na Facebook stranici Malih čitača.
Vjerujem da će klinci uživati u čitanju ove slikovnice kao što su i moji te kroz to čitanje shvatiti kolika je važnost učenja i znanja. A vjerujem da će se i vama odraslima svidjeti, da će vas podsjetiti kako nekad previše razmišljamo o materijalnom, uopće ne razmišljajući o našoj "prtljazi". Punite je i dalje jer vam ju nitko ne može oduzeti, a isplati se. Itekako se isplati!
Objavi komentar