Predstavljamo autoricu: Ivanka Ferenčić Martinčić

Iznimno mi je drago što vam mogu predstaviti moju kolegicu iz fakultetskih dana, knjižničarku, spisateljicu za djecu, pripovjedačicu, trostruku mamu Ivanku Ferenčić Martinčić. Pročitajte što nam je rekla o sebi i svom stvaranju dječjih knjiga i slikovnica, što sve možemo uskoro očekivati te koju je poruku poslala roditeljima o čitanju od najranije dobi. Na Facebook stranici Malih čitača možete zaigrati i nagradnu igru i osvojiti Ivankinu knjigu Matilda i zagonetne žabe. Sretno svima i uživajte u intervjuu!

(PO)MALO O MENI 

Foto: Darko Šostarec

Moje ime je Ivanka. Danju sam knjižničarka, nekad i noću ( ako vas to čudi, onda ne znate dosta o svojoj knjižnici). Imam troje djece (i oni vole da svašta  radim po noći umjesto dosadnih stvari poput spavanja, na primjer). Trenutno imamo dva psa, mačku, ribu i zeca. A negdje između svega toga, neosporivo i neutaživo pišem.  Pomalo sam hiperaktivna i volim se okušati u svemu: od ručnih radova, vrtlarenja, zimnice, kuhanja i pečenja, modeliranja, šivanja, scrapbookinga, fotografiranja, kostimiranja, igranja, istraživanja, putovanja... A očito imam malo problema i s koncentracijom. Svoje priče izmišljam od kad znam za sebe. Knjižničarka sam postala jer me sestra pratila na upise na fakultet i valjda me znala bolje nego ja samu sebe. Kako je sve to završilo s objavljivanjem knjiga za djecu, ni samoj mi ponekad nije jasno.  

ZAŠTO VOLIM ČITATI 

Neke od prvih uspomena koje imam, su one na moju prabaku Matildu. Umrla je kad sam ja imala samo 5 godina a ipak je se vrlo jasno sjećam. Bila je slabo pokretna pa me je stavljala sjediti na stol u kuhinjici dok mi je čitala i pričala bajke. Te bajke ostale su uz mene cijeli moj život. Bila sam maštovito dijete koje je moglo sjesti u stolac i satima samo maštati, stvarati svjetove i izmišljati pustolovine svojih najdražih likova. Naravno, to ne znači da sam školu i lektire dočekala s entuzijazmom.  

Čitati sam počela u osnovnoj školi i to ni manje ni više nego sestrinu lektiru, Antigonu, koja me osvojila. Nagnala me da uzmem mamin leksikon „Junaci antičkih mitova“ koji sam onda iščitala od korica do korica, u svim smjerovima i apsolutno se zaljubila u grčku i rimsku mitologiju. Činjenica da je mama već imala impozantnu zbirku knjiga i da sam odrasla u kući ispunjenoj knjigama je, naravno, bila od velikog značaja. Tek sad sam svjesna da je to bila povlastica koju nisu imala sva djeca. Vrlo brzo nakon toga zaljubila sam se u sve što je fantasy i sf i danas uglavnom samo takve knjige i čitam. 

Svojim klincima (3, 5 i 8 godina) nastojim čitati što više i dopuštam njima da sami biraju teme koje ih zanimaju. Naročito me veseli kad se pojavi neka faza ili tema u koju se udube i žele ju istražiti u potpunosti, pa onda čitamo i iz enciklopedija i slikovnica i svega čega se uspijemo dočepati. 

ŠTO VOLIM ČITATI 

Reći koja mi je dječja  (ili ina) knjiga najdraža, skoro pa je nemoguće. Najbliže što bih mogla, jest napraviti  popis svojih favorita, ali ne garantiram da bi popis imao manje od 100 naslova.  

Trenutno sa svojim klincima proživljavam faze vila, vitezova i viedoigrica pa na današnji dan preporučam knjigu Katell Goyer : Čarobnice svijeta, Vitezovi i utvrđeni dvorci ( Moja mala enciklopedija Larousse), i Wikipediju za mame koje moraju biti cool i znati likove Owerwatcha, Fortnita i Paladinsa.  

Kod slikovnica mi je bitna povezanost teksta i ilustracije. Ne volim knjige u kojima se vidi disharmonija toga. Ilustracije nisu ukras teksta. Niti je tekst samo opravdanje za lijepe ilustracijske izlete. To dvoje zajedno mora stvarati priču. Olivia Iana Falconera je dobar primjer toga, zatim Zmija u mojoj školi Davida Walliamsa, Priča o čokoladi Irene Sertić i Zdenka Bašića. 

INSPIRACIJA 

Moja djeca i njihove strasti, čarolije i bajke koje čitam cijeli život, svi dragi ljudi koji ti dodirnu život, sve to na neki način oblikuje priče i tekstove na kojima radim. 

Ljubav prema knjizi i čitanju je definitivno bila pokretač mog pisanja. Moje dosad objavljene knjige su interteksutalno inspirirane. Poznavatelji slikovnica prepoznat će Matildinu omiljenu slikovnicu koja je zakuhala radnju prve knjige (Oprostite, jeste li vi vještica, Emily Horn i Pawel Pawlak) a Bajoslovlja Vida Baloga inspirirala su me da uronim u mitove i legende Dravskog kraja u kojem živim cijeli život. Iz toga je i proizašao moj trenutni izlet u storytelling. Pričanjem priča se želim baviti više jer time istražujem drugo lice pisanja. 

Foto: Silvio Benč

MOJA POLICA  

Matilda i vještičji mačak i Matilda i zagonetne žabe

Možete me pratiti na Instagramu i tako među prvima saznati novosti @ifm_writing_stuff

NOVOSTI 

Usporedo s nastajanjem i objavljivanjem mojih prvih dviju knjiga Matilda i vještičji mačak i Matilda i zagonetne žabe, moja je obitelj rasla. Od trudnice koja na mirovanju piše priče, polako sam napredovala do mame troje djece, s punim radnim vremenom u knjižnici, psom, mačkom i ribicom. Vrijeme za pisanje, kao i slobodno vrijeme, pa i vrijeme za spavanje u komadu, postalo je stvar mitova i legendi. Ipak, pisanje se odvija čak i kad se ne „zapisuje“. Tako se dogodilo da radim na više tekstova u isto vrijeme. Želja mi je raditi više slikovnica pa je i treća knjiga o Matildi za sad na čekanju, iako svojim mali čitateljima i njihovim upornim mamama obećavam da ću joj se vratiti. Do kraja ove godine trebala bi svjetlo dana ugledati nova slikovnica. Jedna od dvije koje su u pripremi, a kojima se neopisivo veselim! Rad na njima bio mi je sasvim novo iskustvo pa nestrpljivo očekujem da se nađu u rukama malih čitatelja. 

PORUKA RODITELJIMA 

Moj bi život bio toliko siromašniji da od prvih dana nije bio ispunjen knjigama i pričama. Mogla bih satima pričati o tome koje su sve dobrobiti čitanja djeci i odgajanja ljudi koji će voljeti knjige. Ne samo za razvoj govora, mozga, predčitalačkih vještina, nego i za kasniji život. No najvažnije je to da djeci kojoj se ne čita, djeci kojoj se ne pričaju priče, njima je uskraćeno najčarobnije iskustvo djetinjstva.  

Share: