Nakon mnogih domaćih autora/ica i ilustratora/ica i samo jednog stranog (David Litchfield), ogromna mi je čast što vam na blogu donosim razgovor s nevjerojatnom Lisom Aisato. Često mislim kako neke svjetski poznate osobe nemaju baš vremena za male ljude poput nas, ali Lisa i njeni asistenti su se pokazali iznimno dragima i simpatičnima te je ona izrazila želju da se obrati obožavateljima u Hrvatskoj. Mislim da svi znaju da smo mi, svakako, jedni od velikih. No, da ja ne dužim, u nastavku možete pronaći razgovor s Lisom, uživajte!
Kako biste se opisali u nekoliko riječi ili rečenica, ne ono što možemo o Vama pronaći na Internetu, već kako se Vi vidite u svijetu?
Kreativna, strpljiva, zbrkana, znatiželjna, pozitivna i pomalo lijena. Majka, žena i ilustratorica.
 |
| Fotografija: © Astrid Waller |
Koje ste slikovnice i dječje knjige voljeli kad ste bili dijete?
Voljela sam knjige Roalda Dahla, Astrid Lindgren i JRR Tolkiena.
Dobitnica ste mnogih nagrada za svoj rad. Imate li najdražu nagradu, onu koja ima posebno mjesto u Vašem srcu?
Nagrade su jako zabavne, ali najvažnije mi je da djeca i odrasli u mnogim zemljama čitaju moje knjige. To je zaista najveća nagrada.
Gdje pronalazite inspiraciju, motive i ideje za Vaše ilustracije?
Odmalena sam bila fascinirana i dobro sam se zabavljala prikazujući neobične, nesavršene likove. Mogu izvući inspiraciju od osobe s čudnim nosom u autobusu, nekoga sa smiješnim držanjem tijela ili prelijepog vremešnog lica. Ne da se ikome rugam, naravno, meni su te nesavršenosti zanimljive i lijepe. Savršenstvo je dosadno po mom mišljenju. Volim se igrati s različitim izrazima lica poput djeteta. Male promjene na obrvama i ustima mogu potpuno promijeniti lice!
Od malena se bavim crtanjem škrabotina. Mogu sjediti i crtati ih naslijepo, a kad ih gledam, tražim lica i likove. Mnoge moje ilustracije nastale su na taj način. Naravno, ima puno gluposti koje ne dovode do ničega, ali ponekad vidim neki izraz ili čudnu figuru koju mogu dalje skicirati, staviti u kontekst i eventualno naslikati. Skica postaje slika, a onda me ta slika toliko zainteresira da o njoj napišem priču.
Koja Vam je najdraža tehnika i zašto?
Većina mojih slika nastala je miješanjem fizičkih medija i digitalnog crteža. Obično počnem s papirom ili platnom i u nekom trenutku digitaliziram svoju skicu kako bih završila sliku svojom digitalnom olovkom i pločom za crtanje. To mi najbolje odgovara. Ali volim i svoju staru olovku i papir.
Vi ste ilustratorica i autorica. Možete li nam reći što je teže? Ilustrirati ili pisati? Ili možda uopće nije teško 🙂
Prvenstveno sam ilustratorica. Crtanje je ono što najviše volim, mislim da je najzanimljivije i gdje se osjećam najsigurnije. Crtanje je za mene uvijek kao povratak kući.
Možete li nam reći nešto o svojim budućim projektima i slikovnicama, što možemo očekivati? Ovdje u Hrvatskoj čekamo i nadamo se prijevodu neke od Vaših knjiga poput 'Life - illustrated' ili 'Solvokteren'.
Trenutno radim na novoj knjizi s Majom Lunde. Prethodno smo zajedno napravile 'Snježnu sestru' i 'Solvokteren'. Treći dio se zove 'The Windmaker'. Kad završim s tim, imam neke svoje projekte na kojima se veselim raditi.
Možete li nam reći nešto o slikovnici za odrasle 'Life illustrated', kako ste došli na ideju skupiti toliko ilustracija na jednom mjestu, ima li ona za Vas neko dublje značenje?
Budući da je 'Life - illustrated' zbirka mojih prošlih ilustracija i nekih novih, nastajanje knjige postalo je zaista fascinantno kada sam shvatila da kroz slike mogu opisati životni tijek. Tada je to postala svojevrsna zabavna slagalica, odabir pravih ilustracija i naporan rad na tome da tekst bude kratak i jezgrovit, tako da slike pričaju priču, a tekst cijelo vrijeme jednostavno lagano drži čitatelja za ruku. Projekt je za mene postao svojevrsno putovanje niz ulicu sjećanja, što je bilo lijepo iskustvo. I bilo je zabavno ispunjavati i izrađivati ilustracije koje su nedostajale.
Imate li poruku za roditelje o čitanju i važnosti čitanja naglas djeci od najranije dobi?
Pa, gledajte, moja je mama odrasla u kući u kojoj nitko nije čitao knjige i kao djetetu joj se nikad nije čitalo. Kad je naučila sama čitati, odlučila je da će, ako jednog dana bude imala djecu, njima pružiti svu dječju književnost koja je njoj nedostajala kad je bila mala.
Zato smo sestra i ja rasle uz majku koju je jako zanimala književnost i koja nam je čitala naglas sat za satom. Čitala je s velikim entuzijazmom i empatijom, a sate čitanja učinila je apsolutno čarobnima.
Dok je mama čitala, ja sam crtala. Bilo je mnogo sati crtanja. Mislim da mi je to dalo osnovu da postanem autorica i ilustratorica kakva sam danas. Svi sati crtanja, sve divne priče, svi svemiri u koje smo zaronili.
Između korica knjiga nalazi se beskonačan broj stvarnosti i svemira. Fantastični svemiri u koje djeca mogu uroniti. I mogu bolje razumjeti stvarnosti drugih ljudi.
Zato čitajte svojoj djeci! To može napraviti veliku razliku u njihovim životima. Svi sati tijekom kojih nam je mama čitala, dali su mi temelje potrebne da postanem ilustratorica i autorica kakva sam danas.
Puno hvala Lisi na izdvojenom vremenu i divnom razgovoru.
Za prenošenje teksta intervjua potrebna je dozvola autorice bloga.
, ogromna mi je čast što vam na blogu donosim ra...){kind=link}
Objavi komentar