(PO)MALO O MENI 😁
Kao dijete, puno sam čitala i sve pročitane knjige zapisivala bih u bilježnicu koju i sada čuvam u ladici radnog stola. Oduvijek sam voljela pustolovine i putovanja, rado sam se selila u svijet mašte. Nakon što sam diplomirala vizualne komunikacije na Studiju dizajna, radila sam prvo na televiziji, a zatim u marketinškoj agenciji. Posljednje tri i pol godine dizajnerica sam u nakladničkoj kući Ibis grafika specijaliziranoj za dječju književnost. Zadužena sam za ilustracije, naslovnice knjiga, prijelome ilustriranih izdanja, dizajn plakata, letaka i cjelokupnog vizualnog identiteta. Ono što se od školskih dana nije promijenilo jest ljubav prema knjigama i čitanju pa mogu reći da se bavim jednim od najljepših poslova: grafičkim dizajnom i ilustracijom knjiga. Svakodnevno sam okružena divnim slikovnicama i knjigama za djecu.
ILUSTRACIJE
O izboru ilustratora u Ibis grafici odlučuje urednica Saša Krnic, tako da sam se na njezinu sugestiju udružila s autoricama tekstova. Za knjige koje sam do sada ilustrirala dobivala sam apsolutnu slobodu i povjerenje Saše i autorica što se tiče izbora tehnike i motiva. Uz Sašu, velika su mi podrška i ostali Pričozemci. Najdraži dio posla mi je iščekivanje trenutka kada knjiga dođe iz tiskare. Tada se svi okupimo oko kutije i izvadimo knjigu, prevrćemo je po rukama, listamo i komentiramo, gledamo kako se na naslovnici presijavaju slova otisnuta sjajnom folijom.
Najviše volim slikovnice koje su temom, ilustracijama i stilom pisanja odmaknute od klasičnih slikovnica – slojevite priče koje nisu zamišljene samo za djecu određenog uzrasta već se mogu različito doživjeti s obzirom na dob u kojoj ih se čita. Uz to je bitno da se tekst i ilustracija nadopunjuju i zajedno pletu priču. Od Ibisovih slikovnica (s obzirom na to da njih najbolje poznajem) izdvojila bih „Kiosk“ (Anete Melece), „Gdje se skriva Vedran?“ (Iva Bezinović-Haydon i Hana Tintor), „Patka, smrt i tulipan“ (Wolf Erlbruch), „Bruna i borovnica“ (Kaisa Happonen, Anne Vasko), „Uho“ i „More“ (Piret Raud) koje su prava mala umjetnička djela!
Omiljena mi je tehnika dosad bila, upravo kao u Rosici i Fazanu ili u Tim divnim Zagrepčanima – kombinacija raznih tehnika: započnem olovkom, dodam vodene boje, akrilne boje, drvene bojice, akrilne markere pa zatim to skeniram, preslagujem, kolažiram i uređujem u Photoshopu. U zadnje vrijeme sve me više privlači digitalna ilustracija. Svakom projektu prilazim drugačije s obzirom na sadržaj, uzrast, ton i namjenu pa su zbog toga i knjige koje sam do sada radila ilustrirane u potpuno različitom stilu.
INSPIRACIJA
Volim crtati realistično, kombinirati motive iz stvarnog svijeta i mašte, a najdraže mi je uzeti motiv iz svog okruženja: neki intimni prizor koji me oduvijek fascinirao ili lice osobe koju poznajem. Bavim se folklorom koji me privlači zbog svoje raznolikosti i zasićenosti detaljima i česta mi je inspiracija. Oni koji me poznaju, znaju da volim ponekad sve nepotrebno zakomplicirati, pa tako i ilustracije, volim da su bogate sadržajem.
„Abeceda“ Nade Zidar Bogadi prva je knjiga koju sam ilustrirala. Svakom slovu abecede posvećena su četiri stiha. S obzirom na to da je namijenjena mlađoj djeci, jednostavne ilustracije žarkih boja stilizirano objašnjavaju o čemu stihovi govore. Inspiraciju sam pronašla u adventskim kalendarima s prozorčićima iza kojih se kriju čokoladice.
Zbirku priča „Rosica i Fazan“ ilustrirala sam u vrijeme lockdowna kada sam vrijeme provodila u dugim šetnjama prirodom pa mi je glavna inspiracija za ovu knjigu bilo proljeće i buđenje prirode u vrtovima. S autoricom Tamarom Bakran upoznala sam se na kavi nakon što je knjiga već bila objavljena. Bilo nam je zanimljivo uspoređivati kako je koja od nas vidjela određenu priču iz knjige. Primjerice, za Tamaru se priča o grofu Kosu (u kojoj djevojčica i njezina mama zalutaju i budu pozvane na čaj u vilu grofa Kosa) događa u jednoj staroj vili u Rijeci dok moja ilustracija prikazuje vilu Karolinu na Lošinju ispred koje se svako ljeto kupam.
Naslovnica Paulinih mačaka s bezbroj sivih i sivo bijelih mačaka i jednom crnom u početku je bila zamišljena kao predlist, a na samu sam naslovnicu planirala staviti fotografiju Ade, Mihaela i Brankeca koji vruće ljetno popodne provode ispruženi u sjeni starog oraha ispred zgrade. Međutim, u zadnji sam se čas predomislila pa je ta fotografija završila na predlistu knjige. Djeca u priči imaju bilježnicu u kojoj vode dnevnik Paulinih mačaka, pokušavaju ih prebrojati i katalogizirati prema određenim osobinama što im se pokazalo teško izvedivim. Taj njihov dnevnik pretočila sam u jednostavne male crno-bijele ilustracije mačaka koje vire iz rubova stranica, zajedno s rukom pisanim bilješkama kakve sam zamislila da bi troje prijatelja moglo zapisivati.
Za roman „Baton i Roni“ promijenila sam stil i tehniku crtanja. Ilustracije sam radila akrilnim markerima, za što su me ponajviše inspirirale anime serije i radovi Angele Pan. Pritom mi je bilo važno prikazati povezanost između dječaka i psa, ali i prenijeti dojam pustolovine u koju se zajedno upuštaju. Dio ilustracija prikazuje vizure zagrebačkih kvartova, naizgled svakodnevno lutanje gradom koje Roniju simbolizira novostečenu slobodu – nešto što mu je još novo pa samim time i dovoljno bitno da postane jedna od tema ilustracija u njegovoj priči. "Baton i Roni" prošle je godine bio jedan od romana u projektu Naša mala knjižnica. Preveden je na slovenski, a uskoro je u planu prijevod na engleski i talijanski čemu se posebno veselim!
U zbirci priča „Ti divni Zagrepčani“ tehniku akrilnih markera upotpunila sam akrilnim bojama. Boje su zagasitije, jesenske, pune smeđih i sivih tonova poput pročelja zgrada u centru Zagreba.
MOJA POLICA
Autorica sam vizualnog identiteta projekta „Kutija knjiga”, dizajna Kreativnih knjižica međunarodnog projekta za poticanje čitanja “Naša mala knjižnica” i novootvorene dječje knjižare Pričozemske na zagrebačkim Ravnicama koja je nedavno uz Rockmark proglašena najboljom samostalnom knjižarom u Zagrebu 2022. Ilustrirala sam nekoliko knjiga za djecu: abecedarij „Abeceda“ (Nada Zidar-Bogadi), zbirku priča „Rosica i Fazan i druge priče“ (Tamara Bakran), roman „Pauline mačke“ (Vlasta Golub), roman „Baton i Roni – Što sve može pasti na pamet dječaku i psu“ (Koraljka Milun), zbirku priča „Ti divni Zagrepčani“ (Snježana Babić-Višnjić) i još nekoliko naslovnica Ibisovih knjiga.
PORUKA RODITELJIMA
Smatram da je vrijeme koje roditelji i djeca provedu zajedno čitajući i družeći se dragocjeno te da kroz tu povezanost djeca najbolje upijaju lijepe i umjetničke sadržaje. Čitanje djecu nakratko vodi u sasvim drugi svijet gdje upoznaju nove ljude i prilike u kojima žive, putuju u nečiju stvarnu ili izmaštanu svakodnevicu koja je često puno drugačija od njihove. Svatko od nas na svoj način doživljava i vidi pročitano. Dok čita, dijete sâmo zamišlja riječima opisane likove i mjesta, trenira maštu. Na tren postaje netko drugi, posuđuje identitet lika iz knjige, mijenja dob, spol, svjetonazor, razvija empatiju i prihvaća različitost.
MALO O MENI 😁 Kao dijete, puno sam čitala i sve pročitane knjige zapisivala bih u bilježnicu koju i sada čuvam u ladici radnog stola. O...){kind=link}
Objavi komentar