Kako je danas Majčin dan, odlučila sam vam predstaviti jednu predivnu, nježnu i pomalo neobičnu slikovnicu. Možda po naslovu ne bi pomislili da ima veze s majkama, ali Plava patka je jedna od slikovnica koju u zadnje vrijeme često čitamo. Ja s knedlom u grlu, ali tako je to sa slikovnicama koje su posebne i koje nam se uvuku u srce.
"Bilo je to jednog jesenjeg dana..." tako započinje ova priča korejske autorice Lilie Lee. Jedna je patka slučajno pronašla bebu krokodila. I kako njegova majka nije dolazila, patka ga je povela sa sobom. Plava ga je patka voljela i čuvala i uvijek je pazila na njega. A on joj je uzvraćao ljubavlju. Iako je rastao i rastao i postao ogroman, njegova nježnost i ljubav prema mami patki činile su ga i dalje njenim malim djetetom.
"Ali jednog su dana njezina sjećanja, malo po malo, počela bježati."
Ponekad se patka nije mogla sjetiti ni krokodila, ni njihova jezerca, ni njihove ljubavi. Tjerala bi ga od sebe, a on bi joj rekao:
"Tražim plavu patku. Volim je najviše na svijetu."
Plava patka bi ga stalno pitala ista pitanja, zaboravljala je stvari, a krokodil je bio strpljiv i nježan i pun ljubavi prema svojoj majci.
"Ti me voliš,
i ja volim tebe.
Ja sam bio tvoja beba,
a sada si ti moja.
Ja ću paziti na tebe."
Ova nevjerojatna slikovnica u malo teksta i slika prikazuje dinamiku odnosa djeteta i roditelja. Tu ljubav teško je opisati i prenijeti među korice slikovnice, ali je autorici to uspjelo i riječima i slikama. Mene je slikovnica pomalo podsjetila na Moja baka ne zna tko sam jer postoje sličnosti između bake i plave patke. Demencija. Ono što mnogima obilježi starost, ono što stare ljude čini djecom, ono gdje se uloge dijete-roditelj obrnu.
Plavo-bijele jednostavne ilustracije sa sivim elementima odlično prate i nadopunjuju ovu posebnu priču zbog koje će mnogima zasuziti oči.
Divna, divna slikovnica. Pravi mali dragulj i hvala ekipi Ibis grafika što nam ih otkriva ❤️
Objavi komentar