Katarinine ilustracije svidjele su nam se još kada smo prvi puta čitali slikovnicu Ritam Zvukolik. Vesele i zaigrane, privlačile su pažnju djece pri svakom čitanju. Od tada je izašlo još nekoliko slikovnica koje je ilustrirala pa sam ju zamolila da gostuje na blogu i ispriča nam malo o svom radu i planovima.
(PO)MALO O MENI Moje ime je Katarina i zaljubljenik sam u kreativnost, prirodu, druženja s prijateljima i svojim malim životinjskim suputnicima, mačkama. S obzirom da mi je trenutna lokacija na brdu u prirodi, izdvojeno od gradske vreve, uživam u svojim pauzama i punjenju kroz šetnje šumom. Završila sam Vizualne komunikacije na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a inače dolazim iz Šibenika te od 2018. godine imam svoj obrt za grafički dizajn i ilustraciju - KHEI. Ilustriranjem sam se ozbiljnije počela baviti nakon fakulteta i godinama sam pomalo razvijala svoj stil crtanja eksperimentirajući s raznim alatima. Uglavnom je riječ o digitalnoj tehnici crtanja, iako bih se voljela jednom posvetiti malo više „živim“ tehnikama. Prava ljubav prema slikovnicama i ilustriranju priča se pojavila 2016. godine kada sam u suradnji s violinisticom i autoricom priče Lucijom Stanojević, počela raditi na slikovnici Ritam Zvukolik. Proces izrade ove slikovnice trajao je skoro dvije godine (ako ne i više) i zanimljivo je da mi se stil crtanja prvih ilustracija slikovnice do kasnijih faza dosta promijenio tako da mi je rad na toj slikovnici do danas jedan od dražih projekata jer sam mogla pratiti i neki svoj unutarnji razvoj i pristup crtanju.
ILUSTRACIJE
Ljubav prema ilustraciji se razvila spontano kroz godine te, iako bih se voljela primarno posvetiti ilustraciji jednog dana i nastaviti dalje razvijati svoj stil i tehniku općenito, danas mi ilustracija još uvijek, nažalost, zauzima maleni segment vremena u svakodnevnim obavezama. Grafički dizajn kojeg također jako volim, još uvijek je moj primarni posao dok ilustraciju prihvaćam kao kombinaciju posla i hobija. Slikovnice su mi posebno zanimljivi projekti jer su priče koje dobijem od autora jako inspirativne i proces ideja za ilustracije se prirodno razvija iz pročitane riječi. Slikovnice volim promišljati cjelovito tako da sam za sve slikovnice koje sam dosad imala prilike raditi, radila i grafički prijelom. Osim slikovnica, prijateljica Irina Halar i ja smo osmislile 2020. godine brand za izradu dječjih i odraslih tapeta Chicha Micha ( Instagram : @_chichamicha). Kao što samo ime kaže Chicha Micha i moto „počela je nova priča“, kroz naše tapete volimo pričati priče na zidu i svaki klijent uz dječju tapetu dobije i mini verziju tapete u obliku slikovnice sa ispričanom kratkom pričom na hrvatskom ili engleskom jeziku koja prati vizuale tepete, tako da svako dijete može čitati svoju tapetu u obliku priče i kao vizualno djelo.
Od ilustratora jako cijenim umjetnika Rogera Olmosa, čiji me rad, ideje u kreiranju likova i pedantnost u crtanju, fascinira. Osim njega, jako mi je drag Jean-Pierre Weill i, posebno njegova knjiga The Well of Being koju je ilustrirao i napisao. Općenito jako volim izdavačku kuću Enchanted Lion Books, nezavisnu izdavačku kuću iz New Yorka koja ima predivna izdanja raznih autora i ilustratora, od kojih mi je jedna od dražih A Velocity of Being, knjiga prepuna pisama raznih autora o važnosti čitanja, a svako pismo je popraćeno vizijom nekog pozantog ilustratora. Od naših izdavačkih kuća su mi jako draga Mala Zvona i sva njihova izdanja slikovnica i ilustriranih knjiga, a posebno knjiga Dugog putovanja cilj Ende Michaela, obogaćena ilustracijama zagrebačkog ilustratora Dominika Vukovića.
Iz djetinjstva se ne mogu sjetiti nekih konkretnih naslova koji su mi bili jako bitni, iako je bilo raznih slikovnica i knjiga, ali sam jako voljela tzv. homemade slikovnice koje je crtao moj brat, inspirirane albumima Životinjskog carstva, dinosaurima i slično, koje sam proučavala, lijepila razne sličice i na taj način se generalno inspirirala crtanjem.
S obzirom da se najviše bavim tehnikama digitalnog crtanja, volim eksperimentirati s raznim programima. Trenutno najviše za crtanje koristim Procreate program na svom iPadu i eksperimentiram s raznim brush-evima, a najviše vodenim tehnikama. Nekako se ne volim previše vezati za rezultat crtanja tj. sam crtež, puno mi je bitniji proces i uvijek kad se sjetim nekog svog rada, sjetim se procesa i promišljanja koje me dovelo do rezultata koji možda nije uvijek zadovoljavajući, ali za mene upravo zbog tog procesa ima puno veću vrijednost. Slikovnice koje sam dosad ilustrirala te animirani spot kojeg sam radila za pjesmu Mindheart hrvatskog glazbenika J.R. Augusta, definitivno su najkompleksniji radovi na području ilustracije i animacije koje sam dosad radila te za njih sve trenutno mogu reći da su mi zbog toga najdraži.
Svi autori s kojima sam dosad imala prilike surađivati su mi bili jako zanimljivi i inspirativni kao i njihove priče tako da se veselim svakoj novoj suradnji bez obzira o kome je riječ. Ali voljela bih jednom napraviti slikovnicu za koju ću sama osmisliti i priču i ilustracije, to mi je velika želja. A još bi me više veselilo jednom napraviti slikovnicu bez teksta, već da je ispričana samo kroz ilustracije poput slikovnice Val autorice Suzy Lee.
INSPIRACIJA
Prije idejnog koncepta bilo koje slikovnice, neko vrijeme prvo posvetim knjigama, čitanju i proučavanju drugih autora i pristupa, a prvu fazu izrade posvetim grubom skiciranju potencijalnih likova, scena i slično isprobavajući više tehnika i pristupa dok se, u suradnji s autorom, ne odlučim za smjer u kojem idemo. Ilustracije za slikovnice Ritam Zvukolik i Potresec su bile izazovne najviše zbog toga jer je riječ o izrazito apstraktnom likovima koje je trebalo osmisliti. Kako izgleda Ritam, kako Zvuk ili Ton, ili pak lik koji predstavlja potres? Iako je to najizazovniji dio za osmisliti, i dalje mi je najdraži korak u procesu izrade slikovnica. Osim toga, volim o idejama i skicama, u razvojnoj fazi, raspravljati s dečkom ili prijateljima da dobijem i njihovu povratnu informaciju i neku korisnu smjernicu za dalje.
MOJA POLICA
Dosad sam imala prilike raditi na četiri slikovnice, Ritam Zvukolik (autorica Lucija Stanojević), dvije slikovnice u Nakladi Ceres: Blanka i oblaci ( autorica Ana Dobričić) i Potresec (autorica Mirna Gajski Jolić) te na slikovnici How We Got Cyber Smart (autorica Lisa Rothfield-Kirschner). Ilustraciju, osim u slikovnicama, volim često uključivati i u dizajnerske projekte, gdje je moguće naravno, pa mi je jedan od dražih projekata u tom smislu inicijativa Udruge Tatavaka Za Zlarin bez plastike projekt koji se s godinama počeo širiti i na cijeli arhipelag. Jako bitan projekt za mene je i Chicha Micha, izrada zidnih priča u obliku tapeta koji je on-going projekt koji će s vremenom, nadamo se, biti sve veći. Moji ilustratorski radovi se mogu najviše pronaći na Instagram profilu :@__khei i @_chichamicha.
NOVOSTI
Što se tiče nekih konkretnih planova za dalje, trenutno ih nemam zacrtane, ali bih voljela, kad malo više uhvatim vremena, posvetiti se realizaciji svoje slikovnice i generalno više vremena posvetiti ilustriranju, što kroz Chicha Michu, što kroz druge potencijalne projekte ili jednostavno iz gušta.
PORUKA RODITELJIMA
Kao inspiraciju za ovaj odgovor iskoristila bih jedno zanimljivo pismo Chrisa Sacca-e, iz ranije spomenute knjige A Velocity of Being. On svoje pismo započinje rečenicom „Upozorenje! Prestanite čitati“, te u nastavku opisuje kako bi djeca čitanjem upoznala velike heroje kroz koje bi pokrenuli revoluciju protiv pisanja domaćih zadaća ili bi toliko izučili recepte iz kuharica da se više ne bi morali koristiti školskom kantinom. Ili bi ih čitanje učinilo pametnijim i informiranijim od učitelja koji bi se posramili kraj njih, ili bi toliko naučili o svemu da bi već kao djeca mogli biti mogli biti veliki umjetnici, profesori, inovatori ili čak i lideri država. A što bi odrasli onda u tom slučaju radili?? Oni bi živjeli u divnom svijetu kojeg vode zanimljivi, suosjećajni i mladi ljudi … „Ughh, ne hvala“ ironično Sacca završava svoje pismo naglašavajući da djeca prestanu čitati kako ne bi postali pametni, uspješni i sretni. Ovom obrnutom perspektivom Sacca je na duhovit način iznio sve razloge zbog kojih bi već od najranijih dana u životu trebali biti okruženi knjigama i slikovnicama, a samim načinom i pristupom pisanja o toj tematici pokazao kako čitanje otvara kreativnost u svakom pogledu. Mislim da se ista paralela može povući i s okruženošću likovnim stvaralaštvom od najranijih dana u bilo kojem obliku, ali po meni je nekako bitno poticati djecu da se sami likovno izražavaju čim više, jer kroz to razvijaju ne samo crtačke vještine nego ponajviše sebe same.
Objavi komentar