Mislim da svi već znaju koliko volimo slikovnice Olje Savičević Ivančević. Šporki Špiro i Neposlušna Tonka su nam od prvog čitanja jedna od najdražih slikovnica ikad. I bez obzira koliko sjajan tekst i rime bili, mislim da autorica ima i sreću što surađuje s nevjerojatnim ilustratorima i ilustratoricama koji njene slikovnice čine još sjajnijim, pravim draguljima hrvatske dječje književnosti.
A priča o Mačkodlaku započinje s jednom Jele, djevojčicom iz grada koja je došla kod stare pratetke Micike na praznike jer je mama u rodilištu, a tata puno radi pa ju nema tko pričuvati. Ali u Selendri (da, to je ime sela
)nema djece i Jele se dosađuje po cijele dane. Jednoga dana odluči otići u šumu, a jedan jedini dječak iz sela upozori ju da ne ide jer tamo živi Mačkodlak.



I Jele, baš kao što je dječak i predvidio, naleti na Mačkodlaka. Ali on nije čudovište iz šume, već samo malo veća umiljata maca. Jele ga povede kući pratetke Micike, a tamo ju dočeka veliko iznenađenje - mama s malom bebom 

Svi se zajedno dogovore kako će Mačkodlak ostati kod pratetke Micike, a Jele će ga posjećivati. I pratetka Micika odsvira na svojoj harmonici nekoliko najdražih pjesama.
Nama se priča jako svidjela, i to ne samo zato što smo veliki mačkoljupci, časna riječ 

Ta lakoća koja prožima tekst, jela koja nam nisu poznata (jer ipak smo mi Slavonci, ali zahvaljujući Masterchefu znam što je jaje u sorbulu
), jedna znatiželjna djevojčica, njena neobična pratetka i mačke: šarena, žuta i siva malena čine ovu slikovnicu veselom i zanimljivom, čak pomalo nostalgičnom. Mi smo uživali u čitanjima, a malo fali da Micikinu pjesmu znamo napamet, zato od nas velike velike preporuke!

Objavi komentar