Ja sam Danijela i mislim da sam tekstodisac. Netko tko se sa stihovima u glavi budi i tko se igri riječi unutar korica knjiga neprestano divi i čudi. Netko tko čita i piše i kad ne treba i kad mora, kome je to omiljena vrsta odmora. Netko tko od igranja s riječima živi na neki svoj način i svom životu tako daje začin.
Rođena sam u Zagrebu gdje živim i sada, s mužem i dvije djevojčice, na obroncima nešto dalje od gradskih zgrada. Diplomirala sam smjer Turizam na Ekonomskom fakultetu jer oduvijek teško odolijevam putovanjima po svijetu. Moj lijek za dušu nakon pisanja sve su vrste putovanja.
Prvo sam nekoliko godina u turizmu radila, a zatim samu sebe prelaskom u marketinšku branšu iznenadila. Više od deset godina u korporativnim sam odjelima marketinga napredovala i učila, koliko stvarno volim pisati zaključila. Jer svi zadaci koji su uključivali pismene kreacije, za mene su bilo vrelo inspiracije. No korporativni svijet ima svoj ritam i svoja pravila i u njegovoj strogoj strukturi, negdje sam po putu na ono što najviše volim zaboravila.
Kako bih ponovo vratila sebe sebi, odlučila sam se prepustiti potrebi da pokušam krenuti samostalno dalje, jer snove ne treba pustiti da se udalje. Zato danas pišem i o pisanju učim više nego prije, a u pisanju za djecu pronalazim posebne čarolije. Pišem neumorno stihopriče i rime, jer uz svoje dvije djevojčice ponovo odrastam i želim im pomoći lakše se nositi s time.
ZAŠTO VOLIM ČITATI
Sjećam se obiteljskih šarenih polica s knjigama dok sam odrastala. Biblioteka Vjeverica uvukla mi se pod kožu i uporno srcu prirastala. S Wendy i Zvončicom jurila sam za Petrom Panom, s Iteom lutala za Waitapu tajnom. S Lažeš Melitom propitivala granice, bajkama braće Grimm neumorno listala stranice. Uranjala 20 000 milja pod morem s Julesom Vernom, uz Dahlove Vještice čudila se nekom svijetu novom i šašavo modernom. A često su me nasmijavale i Kishonove fore u knjizi Kod kuće je najgore.
Malo sam i glumila i na tom se dramskom putovanju u par knjiga silno zaljubila. Mali princ bio je uvijek u blizini, Drvo ima srce (Sheil Silverstein) očarao nas je sve u svojoj cjelini. Tu se još ušuljao i Konrad ili dijete iz limenke (Christine Nöstlinger), a stihovi Enesa Kiševića u mene su usadili prve poetične sjemenke.
Od slikovnica prekrasnih bezbroj, ove su tri za mene imale neki posebno dragi kroj: Djevojčica sa šibicama, Postojani kositreni vojnik i Maca Papučarica. Čak i sad ovako velika, još sam im čuvarica.
Moji najdraži svi vole čitanje i knjige. To nam je uvijek bio siguran bijeg od brige. Nema puno toga, što te tako lako može, katapultirati iz raspoloženja ljutoga, dana kišovitoga ili straha napetoga. Samo se ubaciš među stranice i već rješavaš misteriozne nepoznanice, spašavaš princeze, zaljubljuješ se u viteze, putuješ po svijetu, štitiš planetu, hrabriš dobro i ljutiš se na zlo, snovima ispunjavaš sve do jedno osjetilo.
ŠTO VOLIM ČITATI
Moje dvije curke i ja, čitamo stvarno sve i svašta.
Uvijek se rado vratimo slikovnicama Julie Donaldson i njihovim toplim porukama. A priču Ane Đokić „Jesi li tu? Tu sam!“ jednostavno obožavamo okretati u rukama. Cure vole istraživati Mašine knjige Pilić Sanje, a tu je naravno i Pauline P. svako novo izdanje (Sanja Polak). „Priče za laku noć za mlade buntovnice“ nas inspiriraju, a slikovnice poput „Uhvati mi plavog medu“ odmah u neke čeznutljive dubine odrastanja lansiraju (posebno mene veliku). Volimo šašave ovce, krave, prasce i konje obitelji Sarajlija iz serije stihobasni “Što mravi znaju o ljubavi”. Vesele nas i Sutrići kojima se slikovnica „Tonka će sutra“ bavi.
A sad malo bez rime, jer ove su priče sve toliko dobre da ih ne trebam gnjaviti time: „Moj tata se smanjuje“, „Uljuđeni vuk“, „Potraga“, „Ne!“, „Oblak u žutom kaputu“ , „Čarobnjak Panjak i ptica Čupalica“, „Vuk koji je ispao iz knjige”, „Mačak i vrag”, „Enciklopedija čudovišta“, „Medo i klavir”, „Crveni slon“, „Zvjezdano dijete“, „O Djevojčici koja nije znala crtati, Velikom Čarobnjaku i zaljubljenom krokodilu“, „Fantastične leteće knjige g. Morrisa Lessmorea”, „Kralj koji je zabranio mrak”, „Coprnica Dragica”, „Juha od bundeve”, „Sretno srce“, „Miš lavljeg srca”, Crna ribica“, „Oprostite…jeste li vi vještica?”, „Žirafe plesati ne znaju”, avanture Vuka, Olivie, žirafe Suli, Mrljeka i Prljeka… Sad se bojim da sam ih još toliko zaboravila, ali kad vam uz ove ponestane ideja, samo mi javite, budem vam i njihove naslove dojavila.
INSPIRACIJA
Ljubav, osmijeh, dobra djela. Oblak, kapljica kiše, pahulja bijela. Miš, pas, mačak. Vjetar, šuma, maslačak. Papir, olovka, truba. Crv, pauk, buba. Noćna mora, želja, dobra vila. Raketa na putu do svemira. Djeca, igra, škola. Vještica šašava, kraljica ohola. Osjećaji svi po redu. Dječja soba u neredu. More, cvrčci, valovi. Princeze, vitezovi, balovi. Sladoled, kolači, mame. Snovi, priče za laku noć, pidžame. Sva godišnja doba. Svaka mala i velika osoba. Knjige, riječi, slova. I sve vrste zanimanja i poslova. Ma zapravo sve na svijetu neku čaroliju ima. Mislim da se moja inspiracija skriva u svemu i svima.
MOJA POLICA
Moje prva slikovnica koja je dobila svoje tiskano ruho zove se „Ja“ i izdala ju je Kreativna mreža. Oni imaju biblioteku Slikovnica – Prozor u svijet čije će vam se slikovnice sigurno svidjet.
Presretna sam i što je HDKDM ove godine odabralo moju „Knjigu recepata za pilotiranje kroz djetinjstvo“ kao najbolju zbirku pjesama za djecu i mlade. Škicnite svakako i njihove web stranice, svidjet će vam se kako i što rade.
A vrlo je friška i moja suradnja s časopisom Prvi izbor. I baš sam ponosna što mogu reći da sam i njihov autor.
NOVOSTI
Uh, kad bi samo do mene bilo, ja bih svakome tko poželi priču za sebe, odmah napisala i ukoričila nešto što bi ga razveselilo. U mojim ladicama i u glavi svakakve ideje kruže i s riječima se druže, traže svoj put kojim dalje krenut i jednom pronaći novog prijatelja u željama malih i velikih čitatelja.
PORUKA RODITELJIMA
Oni tako brzo odrastaju…tako nas brzo prerastaju. I stvarno su važni i oni najmanji trenuci, zagrljaj, jastuk, pidžamica i listanja stranica zvuci. Čitanje je poput propusnice u najljepše snove, ulaznice za pustolovine nove, vodiča za putovanja koje stvara draga sjećanja…
Čak i onda kad mislimo da su premali da to upamte, vjerujem da kad odrastu, te se iskre sreće u njima rasplamte. Jer tako se topli osjećaji dijele, strahovi i brige cijele, tako mašta otkriva visine, a odgovornost upoznaje godine, bliskost raste, vrline ukroćuju kontraste…I sve se nekako vrti na poseban način jer riječi su bez sumnje životni začin. Zasladite im život zato.
Nagradit ćete sigurno time i svoje srce, obilato.
MALO O MENI :-) Ja sam Danijela i mislim da sam tekstodisac. Netko tko se sa stihovima u glavi budi i tko se igri riječi unutar korica k...){kind=link}
Objavi komentar