Volim pisati, volim glazbu, umjetnost i kreativne, pomalo
drugačije stvari. Po prirodi sam uvijek bila znatiželjna, maštovita i
društvena. Pisati sam počela još u osnovnoj školi. Imali smo u sklopu nastave
literarnu grupu i tamo su nastajale moje prve priče i pjesmice koje su dobivale
nagrade i pohvale. Zanimljivo je reći kako sam s Anom Kadoić dijelila
osnovnoškolske klupe. Već tada je lijepo crtala. Da nas je netko pitao nikada
ne bismo rekle da ćemo jednog dana zajedno stvarati lijepe slikovnice.
Završila sam Predškolski odgoj i srednju glazbenu školu. U
Zagrebu vodim privatnu glazbenu školicu u kojoj imamo igraonice, radionice i
učimo djecu svirati.
Svoje slobodno vrijeme provodim sa svojom djecom,
djevojčicom koja će uskoro imati 8 godina i dječakom koji je napunio 6. Volim
sunčane dane koje možemo provesti u malim avanturama i one kišne kada možemo ostati cijeli dan u pidžamama.
ZAŠTO VOLIM ČITATI
Volim čitati zato jer me čitanje opušta, s lakoćom u mašti
gradim nove svjetove čitajući knjigu, prolazim kroz fiktivne likove kroz
događaje i emocije koje možda nikada sama ne bih iskusila.
ŠTO VOLIM ČITATI
Volim čitati fantaziju, autobiografije, stručnu literaturu vezanu uz moj posao i interese, dobre romane, no trenutno najčešće čitam slikovnice i to u najboljem društvu koje mogu imati.
Kad sam bila mala, čitala nam je uglavnom mama i tete u
vrtiću. Voljeli smo priče i stihove Ele Peroci, Sunčane Škrinjarić, Grigora
Viteza, Vladimira Nazora, Ivane Brlić Mažuranić…
U školi sam brzo naučila čitati. Prva knjiga koju sam
samostalno pročitala bila je „Heidi“. Jako mi se svidjela, no kada bih danas trebala
izdvojiti knjigu koja je obilježila moje djetinjstvo mislim da bi to bila „Pipi
Duga Čarapa“ autorice Astrid Lindgren. Ta divna Pipi bila je toliko svoja,
pomalo drska i vrlo snažna. Za nju ništa nije bilo neostvarivo. Moj prvi roman
ozbiljne tematike bio je „Djeca s kolodvora Zoo“. Taj autobiografski roman
napisala je Christiane F. Čitala sam ga mislim s 12 godina i mjesecima sam bila pod dojmom njezine priče.
Od stranih autora voljela sam priče Oscara Wildea i Hansa
Christiana Andersena.
Teško mi je izdvojiti najdraže slikovnice pa sam upravo
zavirila na policu iznad dječjeg kreveta. Na njoj moja djeca drže knjige koje
čitamo opet i opet dok ne slože novu postavu. Na polici su već nekoliko
tjedana: „Juha od bundeve“ – Helen
Cooper, „Palac Sim i palac Tam“ –
Silvija Šesto, „Dobro stablo“ – Shel
Silverstein, „Prekrasna djevojčica“ – dr. Christiane Northrup, „Tonka će sutra“
– Jelena Pervan, „Dječak koji je želio biti Tigar“ – Tomislav Zajec , „Vera
među knjigama“ – Davorka Premec, „Uhvati
mi plavog medu“ – Silvija Šesto, „Konradova prodavaonica ptica“ – Nena Lončar i
„Sretno srce“ moje malenkosti.
INSPIRACIJA
Inspiracija za slikovnice pronalazi mene. Iskače iznenada iz
svakodnevnih događaja, uleti mi u glavu
i danima mi ne da mira dok nešto ne zapišem.
Stvaralački klik često potaknu i moja djeca.
MOJA POLICA
Do sada sam izdala četiri slikovnice. Prva od njih, „Crvena
jabučica“ pobijedila je na natječaju PišiRiši u kategorijama za najbolji tekst
i najbolje ilustracije. Natječaj je objavilo Hrvatsko društvo književnika za
djecu i mlade. Imale smo veliku sreću da
je po knjizi napravljen animirani film u produkciji Luma Film d.o.o. Hvala Maši
Udovičić koja je bila producent i Ani Horvat koja je potpisala scenarij i
režiju na divnoj suradnji i novoj mogućnosti učenja. Hvala i HAVC-u i Gradu
Zagrebu koji su film sufinancirali. Mislim da su dobro uložili novce jer ove je
godine crtić „Crvena jabučica“ dobio nekoliko nagrada za najbolji dječji
animirani film na festivalima. Divno mi je to što je nagrađen: u Banja Luci, u
Japanu, Sibiru, Indiji… Ljudi potpuno različitih kultura prepoznali su u njemu
ono „nešto“.
Druga knjiga „Sretno srce“ pisana je za moju djecu. Pratiti
faze dječjeg odrastanja i nositi se s ponekad burnim raspoloženjima
dvogodišnjaka i trogodišnjaka za roditelja je ponekad pravi izazov. Ova priča
je nama pomagala da lakše prođemo kroz takva iskušenja i pokušamo sami pronaći
način da burne emocije umirimo.
Treća knjiga naslova “Ti nisi kao mi“ na jedan jasan način
kroz neočekivane likove govori o dječjem odbacivanju onih koji su po nečemu
drugačiji od njih. Danas to zovemo „bulling“. On je oduvijek prisutan među
djecom no čini mi se da su današnji razlozi za isključivanje pojedinaca postali
banalniji nego kada smo mi bili djeca.
Knjiga koja je upravo izašla iz tiska ima naslov „ Glazbene
čarapice“. Ta priča prati prijateljstvo jednog Zeca koji žarko želi nastupiti
na šumskom koncertu, ali čini se da za to nema dovoljno glazbenog talenta i
Cvrčka koji osim što je vrlo talentiran za glazbu i poučavanje ima i onaj
pravi, topli učiteljski i prijateljski gen koji ga čini nesretnim u trenucima
neuspjeha u poduci. Na kraju, naravno, priča završi sretno.
PORUKA RODITELJIMA
Meni nema ljepšeg nego kad se na kraju radnog dana uvalim u
dječji krevet pa malo protresemo događaje kroz dan, a onda zajedno otvorimo
knjigu pa djeca uz bajkovita slova utonu u san. Ponekad, priznajem, i ja zaspim
prije njih i sanjam nove priče ;)
Zato dragi roditelji, čitajte svojoj djeci jer oni brzo
rastu. Ubrzo će nas izbaciti iz svojih kreveta i neće više s nama dijeliti
divne bajkovite svjetove.
Objavi komentar