O Vuku

Napisala: Orianne Lallemand
Ilustrirala: Eleonore Thuillier
Prevela s francuskog: Mirna Šimat
Meki uvez
Nakladnik: Znanje
Preporučena dob: 3-6 godina, ali zapravo za sve 😉

Ni ne sjećam se više kad smo se prvi put upoznali s Vukom. Uglavnom, davno je to bilo. Mislim da je prva slikovnica o Vuku koju smo pročitali bila Vuk koji je tražio ljubav. I bila je to ljubav na prvi pogled, odnosno prvo čitanje. Odmah smo posudili i ostale naslove iz knjižnice i ostali razočarani što ih nema više prevedenih na hrvatski jezik. Ali nedavno smo se jako razveselili kad smo shvatili da je nakladnička kuća Znanje objavila još četiri naslova o Vuku.  Sve smo ih pročitali čim su stigli na našu adresu i oduševili se. Vuk je i dalje hit!
Priče francuske autorice Orianne Lallemand o Vuku na duhovit i zanimljiv način pokušavaju djecu naučiti važne životne lekcije. Pronaći podatke o ovoj talentiranoj autorici, a da nisu na francuskom jeziku, je bio neuspješan pokušaj. Tako da ću vam samo prepričati ono što sam sa svojim oskudnim znanjem francuskoga uspjela pohvatati s weba. Orianne Lallemand živi i radi u Francuskoj, u Bretanji, na jednoj farmi. Majka je petero djece pa tako svakodnevno balansira između njih, pisanja, sastanaka i radionica za pisanje. Voli svoju obitelj, pisanje, more, šume, čokoladu, a kako živi blizu mora i stalno šeta, inspiraciju pronalazi upravo u svom okruženju. U svim slikovnicama o Vuku ostvarila je odličnu suradnju sa francuskom ilustratoricom Eleonore Thuillier koja na jednostavan način, bez puno filozofije donosi lik Vuka i njegovih prijatelja u već prepoznatljivom okruženju. Mojim klincima su ilustracije vrh, vole puno razgovarati o njima i svaku sitnicu primijete. Oko sokolovo. Na naslovnicama se nalaze ovi već prepoznatljivi raznobojni kvadrati koji se mogu pronaći i na Vukovom pokrivaču. Klinci su skužili, ne ja.
Prva slikovnica od ova četiri nova naslova koju smo pročitali bila je Vuk koji je slavio rođendan


Vuku se približava rođendan i odlučio je napraviti veliku zabavu. No njegovi prijatelji nisu zainteresirani ili se barem tako čini i samo izvlače izliku za izlikom zašto ne mogu doći baš te subote na njegov rođendan. Vraćajući se tužan kući, nogom udari u bocu, ali ne običnu. Bocu u kojoj se nalazi duh koji ispunjava želje. Vuk poželi biti negdje daleko od svog doma i prijatelja i duh mu tu želju ispuni. No može li Vuk bez svojih prijatelja i svoje šume bez obzira na to što je ljut i uvrijeđen. Naravno da ne pa se vraća kući gdje ga očekuje najbolja proslava rođendana koju su mu organizirali prijatelji. Predivna slikovnica o prijateljstvu i prijateljima, pomalo i o rođendanima.
Moram priznati da se meni najviše svidjela slikovnica Vuk koji je zalutao u zemlju bajki. Tko bi rekao 😀. Ne samo zbog toga što se u ovoj slikovnicu isprepliću mnoge, već svima poznate, bajke već i zbog humora. A ruku na srce, i recept za kolač od jabuka tete Ružice na kraju slikovnice je odigrao bitnu ulogu. Znam da vjerojatno pretpostavljate, ali da, isprobali smo ga. Takvo što se ne preskače. I odličan je! Idealan za male početnike u spravljanju slatkih jela. 


A takav je i naš Vuk. On odluči ispeći pitu od jabuka, ali postoji jedan problem. Zapravo dva. On nema recept, a nema ni sastojke pa kreće u šumu kako bi to sve pribavio. Tako se upoznaje s junacima nekih drugih bajki, uspijeva nabaviti recept tete Ružice, ali i sve ostale sastojke i kod kuće ispeče najfiniji kolač od jabuka. Baš na vrijeme za piknik u šumi na kojem mu se pridružuju stari, ali i novi prijatelji. 
Svi mi ponekad osjetimo neku umjetničku notu u sebi. Pogotovo kad smo u prirodi. Jedan lijepi, ljetni dan probudit će u Vuku želju da postane umjetnik. Samo koje vrste?


Okušat će se u slikarstvu, poeziji, kiparstvu, stand-up komediji, glumi, ali tek će u pjevanju pronaći pravi poziv. Nakon što skupi prijatelje glazbenike i prateće vokale, bace se na marljivo uvježbavanje te na koncertu oduševe sve stanovnike šume. Vrlo brzo postaju popularni, no Vuk ostaje svoj, nogama čvrsto na zemlji. Prava zvijezda. Odlična je ovo slikovnica naslova Vuk koji je želio postati umjetnik.
Vuk koji se bojao vlastite sjene je priča o Vukovom putovanju iz roditeljskog doma gdje su mu se svi rugali zbog njegovih strahova do njegovog novog doma među novim prijateljima u Dalekoj šumi. 


Putem je naišao na brojne izazove, ali je prebrodio sve, ili gotovo sve, svoje strahove i pronašao novi dom. Nakon što su ga roditelji otpratili s pričom da se sa svojim strahovima mora suočiti i da vjeruju u njega, Vuk kreće na put. Već iza ugla nailazi na prvi izazov. E tu nailazimo na jedan sporni dio. Dok gleda siluete u daljini, misli da su to razbojnici koji će mu prerezati grkljan. Napisano doslovno tim riječima. Meni nisu mogle prijeći preko usana dok sam čitala klincima pa smo ih samo preskočili. Malo me je to šokiralo bez obzira što bajke čitamo već dugo, a i u njima ima nekih spornih situacija. Ovo mi je bilo ipak mrvicu previše, pogotovo za ciljanu publiku, a to su klinci između 3 i 6 godina. Ne znam imaju li prevoditelji toliku slobodu da sasvim izmijene sporne riječi, ali ja nisam imala hrabrosti objašnjavati što znači prerezati grkljan. Inače, nisam za cenzuru, samo da se zna. A vi sami procijenite kako bi vaši klinci mogli reagirati i možete li to pročitati onako kako piše, nekako drukčije ili jednostavno preskočiti. Na kraju, Vuk pronalazi nove prijatelje i dom u Dalekoj šumi i rješava se svojih strahova koji su ga dugo mučili. 
Ove odlične slikovnice možete pronaći na web-shopu i u knjižarama Znanje po cijeni od 39,90 kn.

Share:

Objavi komentar

Designed by OddThemes | Distributed by Blogger Themes