40 stranica, meki uvez
Nakladnik: Naklada Šumek
Preporučena dob: 3-6 godina
Moji klinci obožavaju prirodu. Obožavaju biti vani, u dvorištu, u šetnjama, u parkovima, u šumama. Ma nije važno gdje, samo da su vani. Kad bolje razmislim, cijelo ljeto (čak i duže) zapravo živimo u dvorištu. Samo prespavamo u kući. I jako, jako vole slikovnice o prirodi. Mislim, vole oni slikovnice o svačemu, a pogotovo o prirodi. I čudnim pojavama. I ljudima.
A ovo je upravo jedna takva. Čudak Šumek. Meni je svašta palo na pamet kad sam pročitala naslov. Onda smo pročitali cijelu slikovnicu i shvatila sam da Čudak Šumek uopće nije čudan. Uopće. Ali krenimo ispočetka.
A ovo je upravo jedna takva. Čudak Šumek. Meni je svašta palo na pamet kad sam pročitala naslov. Onda smo pročitali cijelu slikovnicu i shvatila sam da Čudak Šumek uopće nije čudan. Uopće. Ali krenimo ispočetka.
"Svi znaju za Šumeka.
A nitko ga nije vidio...
Priča se svašta o Šumeku.
A nitko ne zna ništa."
Svaka priča vezana uz Šumeka nekako je navodna. Kažu da je Šumek nekada bio jedan sasvim običan lik, zvao se sasvim obično-Veljko i živio u Vrlingradu. A onda su u grad došli automobili i sve se zacrnilo od smoga. Veljko je postao frik i otišao živjeti u šumu. I od tada su počele kružiti kojekakve glasine. Da živi u duplji drveta, da jede bobice i lišće, da pije vodu s izvora i da je prestao stariti. Ali ga nitko nije vidio. Do jednog proljetnog dana. U Vrlingradu se svake godine održava festival cvijeća i Mirkova mama se svake godine nada nagradi, no ove godine je imala gadnu gripu i njene ruže su se smrznule.
Tako Mirko odluči krenuti u šumu pronaći najljepši cvijet za svoju mamu kako bi pobijedila na festivalu. Napisao je mami poruku, spremio stvari i krenuo. Otišao je duboko u šumu i izgubio se. Nažalost Mirko nema mobitel kako bi nazvao svoju mamu ili HGSS. Ali tu je Veljko. Čudak Šumek. U međuvremenu, u Vrlingradu svi traže Mirka.
Tako Mirko odluči krenuti u šumu pronaći najljepši cvijet za svoju mamu kako bi pobijedila na festivalu. Napisao je mami poruku, spremio stvari i krenuo. Otišao je duboko u šumu i izgubio se. Nažalost Mirko nema mobitel kako bi nazvao svoju mamu ili HGSS. Ali tu je Veljko. Čudak Šumek. U međuvremenu, u Vrlingradu svi traže Mirka.
"S povećalima u rukama, Vrlingrađani traže Mirka.
Jer, djeca su mala, jedva se vide."
Ali Mirko je na sigurnom. Upoznao je Čudaka Šumeka, starčića koji očito nije otkrio izvor vječne mladosti.
Čak je pronašao najljepše cvijeće na svijetu s kojim bi mama sigurno pobjedila na festivalu cvijeća. Ali Veljko mu je ispričao zašto to cvijeće ne može odnijeti u Vrlingrad. A onda mu je pomogao da pronađe stazu prema Vrlingradu. Mirko je ugledao svoju mamu. Sve joj je ispričao, no mama je mislila da Mirko izmišlja. Jer djeca izmišljaju. I imaju bujnu maštu.
Čak je pronašao najljepše cvijeće na svijetu s kojim bi mama sigurno pobjedila na festivalu cvijeća. Ali Veljko mu je ispričao zašto to cvijeće ne može odnijeti u Vrlingrad. A onda mu je pomogao da pronađe stazu prema Vrlingradu. Mirko je ugledao svoju mamu. Sve joj je ispričao, no mama je mislila da Mirko izmišlja. Jer djeca izmišljaju. I imaju bujnu maštu.
Jako nam se svidjela ova slikovnica, i klincima i meni. Jedna prava eko-slikovnica koja na zanimljiv i djeci blizak način donosi poruku kako trebaju čuvati okoliš. Danas je osobito važno odgajati djecu da imaju sluha za ekologiju, očuvanje okoliša i prirode, recikliranje. Tome naravno, osim same priče, pridonosi i popis na samom kraju slikovnice koji djeci pokazuje kako možemo čuvati prirodu i okoliš. Tu je i jedna stranica posvećena šumi dobrih djela gdje klinci svaki put kad naprave neko dobro djelo za Zemlju trebaju nacrtati jedno drvo i polako stvarati svoju šumu dobrih djela. Važno je znati i koje stvari treba ponijeti na izlet u prirodu pa tako postoji i mjesto gdje klinci mogu sve to zapisati kako ne bi zaboravili ono najvažnije.
Meni se osobito svidio stil pisanja Ivane Francišković Olrom koja živi i radi u Karlovcu, a dosad je napisala jedan dječji roman i nekoliko slikovnica. Kratke rečenice, zanimljiva radnja prožeta humorom, s eko porukom i predložak za mnoga dječja pitanja. Mnoga, zaista. I to ne samo zbog teksta, već i ilustracija. Ilustratorica Gordana Ivković nekad je bila teta zubarica. Neobično, zar ne? Njene su ilustracije kolaž različitih tehnika i oduševit će vas. Sigurna sam. Totalno drukčije, pomaknute, asimetrične i neobične. I odlično prikazuju Veljka, Mirka i njegovu mamu. Zato nije ni čudno da je upravo ova slikovnica 2012.godine bila odabrana među mnogima na natječaju "Hrvatska lijepa knjiga" jer je to zaista i zaslužila.
Slikovnica je ovo koja će vas natjerati da s klincima izađete van, da brojite stabla i cvijeće, proučavate ptice i bube. Stvarno je.
A može doputovati i vama. Ako odigrate nagradnu igru na Facebook stranici Malih čitača 😉
Objavi komentar