Dubravka Pađen-Farkaš: Gospodin Otto i stari naslonjači

Oslikao: Dražen Jerabek
32 stranice, tvrdi uvez
Nakladnik: Sipar
Preporučena dob: 4-7 godina

Divno je kad ljudi imaju sposobnost svojim rukama od starih, potrganih komada namještaja, ukrasa, odjeće, načiniti nešto novo i lijepo. Svi ti ljudi zaista jesu čarobnjaci 💗. Još kad se netko sjeti napisati priču za djecu o jednom takvom divnom zanatu na sasvim poseban, čaroban način, a vi slučajno nabasate na nju pa onda nakon nekoliko čitanja pomislite u sebi kakva bi šteta bila da nikad nismo pročitali ovu slikovnicu.


Čarobnjak je bio i majstor Otto. Tapetar koji je živio"...u malenoj žutoj kućici s plavim vratima i plavim oknima, na broju pet. U vrtu gospodina Otta, umjesto cvijeća ili povrća, posvuda su bili razbacani pohabani stari naslonjači po kojima su se rastezale i spavale mačke iz susjedstva."
A ono što je gospodin Otto uspijevao učiniti s tim starim naslonjačima bilo je vrijedno divljenja. Ne samo da ih je učinio novima i lijepima, već je zbog njegove čarolije taj namještaj imao začuđujuća, pomalo nadnaravna svojstva. Njegovu malu susjedu uvijek je zanimalo čime se gospodin Otto bavi i zašto se navečer oko njegove kuće stvara zelena maglica.


Dok ju jednoga dana nije pozvao na čaj nakon što ju je našao u svom vrtu. Iako se malčice bojala, bila je jako znatiželjna te je odlučila ući u kuću s gospodinom Ottom. Od toga dana, često je odlazila kod njega i oni su postali najbolji prijatelji. Bilo joj je jasno da gospodin Otto ne popravlja samo naslonjače, već i njihove vlasnike koji bi s novim naslonjačima bili jako sretni i zadovoljni. Jednom je djevojčica na tavanu svoje kuće pronašla stari mamin naslonjač. Zajedno s gospodinom Ottom odnijela ga je u njegov vrt. Zajedno su ga popravljali, a gospodin Otto ju je pozvao da jedne večeri završe rad na naslonjaču. Nadala se da će saznati nešto o zelenoj maglici.


Te večeri nije saznala što je točno zelena maglica, ali je saznala da jedan običan, ili možda ipak neobičan, naslonjač može donijeti promjene svakoj obitelji. U njenoj je to značilo puno više vremena koje joj roditelji posvećuju te neki neobičan sklad i mir. Na kraju slikovnice doznajemo da djevojčica, sada već odrasla, radi isti posao kao i gospodin Otto. Drugima uljepšava dane i životne prostore obnavljajući stari namještaj. Jedne večeri gospodin Otto ju pozove na čaj i u ruke joj da malenu zelenu bočicu koja je na njenom dlanu zasvijetlila zelenim sjajem. I sve joj je bilo jasno 💓 Teško je u ovoj slikovnici razaznati što je zbilja, a što san. Ali to nije previše ni važno. Divna je to slikovnica osječke spisateljice Dubravke Pađen-Farkaš, ravnateljice Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, koja je upravo za nju 2011.g.dobila nagradu Ovca u kutiji za najbolju hrvatsku slikovnicu. I to posve zasluženo. Priča je to puna životnih poruka koje se, osim što se mogu iščitavati između redaka, mogu pronaći već i u samom tekstu.

"Jako ti je dobro uvijek znati što želiš i nikada ne zaboraviti kamo si krenuo." 

Rekao je jednom prilikom gospodin Otto. I zaista je. Važno je tome učiti i djecu, da budu odlučna i uporna jer jedino tako mogu ostvariti svoje snove. Čak i kad se čine nemogućima. Mislim da slikovnicu, bez da im bude dosadna, mogu čitati i starija djeca i odrasli jer uvijek je lijepo podsjetiti se nekih jednostavnih životnih mudrosti na novi, dječji način. A upravo to ćete doživjeti čitajući ovu slikovnicu sa svojim mališanima. Ne mogu ne napisati da mi je jako drago da je glavni lik upravo djevojčica, i koja je još k tomu postala tapetar. Ili možda tapetarica. Ja dosad nisam srela niti jednu. Tim svojim odabirom autorica ruši onu patrijarhalnu podjelu poslova na muške i ženske. Jer lako je mogla umjesto djevojčice pisati o dječaku, zar ne. Čitajući ovu slikovnicu utonut ćete u jedan drugi, čaroban svijet zelene maglice i divnih, zapravo čarobnih ilustracija Dražena Jerabeka. Zagrepčanina s osječkom adresom, dobitnika Velike nagrade ULUPUH-a na Izložbi hrvatske ilustracije za djecu i mlade 2004.g. i nagrade Grigor Vitez za ilustraciju 2006.g. Upravo za ilustracije u slikovnici Gospodin Otto i stari naslonjači, Dražen Jerabek je dobio nagradu "Lice knjige". Divne su te ilustracije, pomalo iskrivljene, pomaknute, u potpunom skladu s pričom. Dio u zagasitim, tajnovitim bojama, a dio crno-bijeli, baš onako kako treba biti. Ne može vam se ne svidjeti gospodin Otto s razbarušenom kosom i naočalama na vrhu nosa, u ogrtaču napravljenom od materijala za tapeciranje i s mnoštvom mačaka u krilu. Ta slika će vam ostati dugo u pamćenju.


I sitnice, poput natpisa na ogrlici mede u sobi djevojčice dok gleda kuću gospodina Otta u zelenoj maglici-Što je tamo? Malo sam se naježila kad sam vidjela taj detalj, podsjetilo me na Dosjee X. Kad bih morala odabrati što mi je bolje u ovoj slikovnici, ne bih znala odgovoriti. Tako se savršene slažu priča i ilustracije da se jednostavno nemoguće odlučiti.
I odabir fonta je odličan, ne znam kako se zove, ali savršeno pripada ovoj priči i ilustracijama.
Uživajte u čitanju ove čarobne slikovnice s vašim klincima i za kraj, poruka djevojčice iz slikovnice:

"...nemojte nikada zaboraviti svoj san i put kojim ste željeli poći-jer čarolija je u vama."

I zaista jest. Samo čvrsto vjerujte u sebe, a isto naučite i svoju djecu 😘

P.S. Znam da sam prekardašila sa čarobnim, ali kad je slikovnica doista takva pa nemam druge riječi. Oprostit ćete mi ovaj put 😉
Share:

1 komentar :

Designed by OddThemes | Distributed by Blogger Themes