Predstavljamo autoricu: Sarah Stručić

(PO)MALO O MENI :-) 

Ja sam jednostavno Sarah, žena (još uvijek se ne doživljavam kao žena srednjih godina iako to jesam hahah) koja teži redu i kontroli, a živi u skroz kaotičnom svijetu i iz dana u dan balansira između sto i jedne obveze. Volim ljude, jako se volim smijati, čim čujem glazbu, odmah pjevam i najiskrenije, uživam u društvu djece jer s njima nekako i sama osjećam da sam još uvijek dijete. Volim poštenje i iskrenost kod ljudi. Što sam starija, sve više slušam svoju intuiciju i dosta dobro procijenim kada me netko „mulja“ što ne volim uopće. Možda je to i razlog što je krug ljudi oko mene postao dosta mali, ali to je život. Na pitanje što radim, često odgovorim jednom posuđenom rečenicom – uspješno vodim malo obiteljsko „poduzeće“, što znači da obavljam sve poslove koje jedna majka i supruga svakodnevno obavlja, a svi znamo koji su to ;) Iako sam pravnica po struci, nekako se nisam pronašla u tom poslovnom svijetu i vrlo brzo sam shvatila da nisam osoba za rad od 8-16. Da ne pomislite da ne volim raditi, naprotiv. Jako sam vrijedna i radišna osoba, samo ne volim biti zatvorena na istom mjestu čitav dan, kada moram i kada ne moram. Volim tu neku svoju slobodu i baš zato sam, nakon trećeg djeteta odlučila neko vrijeme otići s posla. Na koncu se pokazalo da sam krenula u spisateljske vode, tako da je postalo očito da ostajem u svijetu privatnog poduzetništva. Suprug i ja se već neko vrijeme (poput većine nas na moru) bavimo turizmom i ove godine širimo i taj posao iako se na dane pitam, gdje ćemo vremenski još i to ugurati. 

Dječje priče su krenule bez nekog plana, mislim da je to jednostavno bio splet okolnosti. Imala sam troje djece, dvoje od njih još u pelenama i nekako sam kroz našu igru, smijeh i pjesmice, počela njima pričati priče. Već dulje me je suprug nagovarao da napišem nešto (mislio je na roman, ne priču za djecu ;)) pa sam eto probala i jednostavno sam u tome ostala. Pronašla sam neku novu sebe kroz te svoje priče, povezala se s predivnim ljudima i stvarno mogu reći da je ovo nešto u čemu baš baš uživam.

ZAŠTO VOLIM ČITATI

Čitati volim jaaako. To je moj način opuštanja. Oduvijek. Nažalost, uhvati me ponekad period kada sam čak i za čitanje preumorna, kao sada, ali u pravilu čitam jako puno i sve i svašta. Uhvati me faza nekih žanrova pa dok ne dosadi.. onda se prebacujem na nešto novo ;). Volim čitanje jer me zaokupi, odvede u neki taj drugi svijet i točno se sjećam kako sam se, kao tinejdžerica znala uživjeti u sve te likove i zamišljala sebe u njihovim ulogama.. tada sam najviše čitala krimiće i obožavala radnje koje su se odvijale na sudovima i odvjetničkim uredima. Možda sam i zato krenula u pravne vode, tko zna ;) 

Kako sam odrasla dvojezično, a moji su roditelji uveli neku naviku da kući pričamo na njemačkom, tako sam kao dijete jako puno knjiga čitala baš na njemačkom. I dan danas priznam, više volim čitati na njemačkom nego na hrvatskom. Ni sama ne znam zašto, ali nekako se više uživim u knjigu koja je pisana na njemačkom. Uglavnom, sve te serijale dječjih knjiga mi je rodbina donosila iz Njemačke i eno ih, još uvijek stoje kod mame na policama. Mislim da je mama upravo ta koja je zaslužna za činjenicu da volim čitati jer je i oko nje uvijek more knjiga (ona čita isključivo na njemačkom, hahaha) i svaki puta kada dođem mi kaže – Evo, s ovom sam gotova i super ti je pa uzmi! -

ŠTO VOLIM ČITATI

Mi, tj moja djeca u pravilu nemaju neki serijal ili posebnog autora kojeg vole. Odvedem ih u knjižnicu i pustim da sami biraju tako da čitamo uistinu raznovrsne teme. Sin mi više naginje enciklopedijama i knjigama iz kojih se baš nešto stručno može naučiti. Poslušat će on i svaku bajku i slično, ali ovisno o fazi njegovog trenutnog interesa, „stručne“ dječje knjige su mu definitivno najdraži odabir. Malena je pak trenutno u fazi da voli sve što uključuje princeze i slično, tako da eto. Što je tu je ;) Iako su  mišljenja podijeljena, ja recimo jako volim Braću Grimm i te neke klasične bajke koje nas vrate u djetinjstvo, ali uistinu cijenim i divim se brojnim suvremenim autorima. Rachel Bright je recimo apsolutni hit kod nas i sve slikovnice imamo kući. Od domaćih, Ivanka Ferenčić Martinčić je vrh vrhova i baš volimo njene serijale. Jedna od meni najdražih slikovnica je sigurno „Oliver i Zola“ od Zrinke Stipić. Volim njezin stil pisanja, kako djeci na tako zanimljiv način, prenosi ljubav prema knjizi. 

A roditeljima, pa njima bih prije svega savjetovala da slušaju svoju djecu i puste ih da sami biraju što žele da im se čita. Neka prate njihove interese i što više ih vode u knjižnice. I da, neka ne zaborave da su oni upravo ti koji su djeci uzor. Mislim da se ne može očekivati da će djeca voljeti knjige ako ih sami roditelji ne vole i tu ljubav ne prenesu na njih.

INSPIRACIJA

Inspiracija su uvijek moja djeca i situacije u kojima se zateknemo ;) Često mi baš u igri s njima padne na pamet neka tema o kojoj bih voljela pisati, a pretežito se odlučujem za životinje tj basne jer stvarno mislim da se na taj način djeci može odlično prenijeti neka poruka. Da strašni vuk, može biti dobar i hrabri lav se nečega bojati. Kroz takve paralele, djeca vide da su svi njihovi osjećaji normalni i da mogu postići sve što žele, ako se malo potrude.

MOJA POLICA 

Do sada je izašlo ukupno 15 mojih slikovnica, izdanih baš unutar naše obiteljske izdavačke kuće - Shtorija. Dvanaest ih je obuhvaćeno serijalom Male životinjske priče, gdje se upravo životinjama, mojim glavnim junacima, događaju razne situacije i prolaze kroz raznolike probleme koje na koncu, uspješno savladaju. Tako se kod mene mogu naći naslovi poput Deva ide na Sjeverni pol, Kornjača bez oklopa, Tajna velikog krokodila, Bojažljiva sova, Dabar sa zuboboljom, Udičarka traži svjetlo i td.  Osim toga, dvije slikovnice su blagdanske tematike – Božićna potraga i Božićna potraga se nastavlja, a prošle sam godine po prvi puta izdala slikovnicu rađenu baš po narudžbi jednog naručitelja – Putovanje srdele Dele.

NOVOSTI

Što se tiče naše male izdavačke kuće, tu smo sada prije neka tri mjeseca izbacili zadnje dvije slikovnice – Udičarka traži svjetlo i Kornjača bez oklopa, tako da za sada nije u planu ništa novo (osim možda jedne, koja već dulje čeka, ali nikako da dođe na red ;)). Međutim, angažirana sam kao autorica za dvije nove slikovnice po ideji jednog naručitelja koje se upravo ilustriraju, tako da će, nadam se do ljeta, izaći obje u nakladi naručitelja koji je upravo kroz te priče, želio odati počast svojim precima i ukazati na neke važne teme, o kojima vam sada ne smijem puno reći ;)

PORUKA RODITELJIMA

Nema tu neke velike filozofije, neka vam svima čitanje bude užitak i igra. Gledajte na to kao na mogućnost da se kroz knjige i razne teme, možete još dublje povezati sa svojim djetetom. Djeca često ne znaju izraziti ono što se u njima događa i vrlo često sam i kod svoje djece doživjela da su, nakon pročitane priče, sama počela pričati da se i ona tako ili slično osjećaju. Živimo jako ubrzano i sama sam svjesna da nemamo puno vremena za puno toga, ali vjerujte mi da će samo 10ak minuta čitanja dnevno, pozitivno utjecati i na vašu djecu, vas i vaš međusobni odnos. Budite ti koji će djecu upoznati sa svijetom mašte jer bez mašte, svijet ne može ići naprijed. Treba sanjati, treba vjerovati u nemoguće, a sve to je u knjigama i kroz knjige moguće. 

Share: