Danas vam na blogu predstavljamo jednu mladu i talentiranu umjetnicu koja je tek zaplovila u svijet slikovnica kao ilustratorica. Drago mi je da je pristala gostovati na blogu jer njene ilustracije vraćaju u djetinjstvo i bude toplinu i blagost. Nadam se da ćemo uživati u još mnogim njenim slikovnicama, a do tada pročitajte što ona kaže sama o sebi, o svom radu i budućim planovima. Predstavljamo vam Voluharicu - Saru Maksimović.
Zovem se Sara, a ilustratorsko ime mi je Voluharica. Često me pitaju zašto sam se nazvala po toj neuglednoj životinjici, no za mene je voluharica jako zanimljiva – skromna, plašljiva i ranjiva, ali nevjerojatno nježna i sposobna za empatiju (postoje istraživanja!). Poistovjetila sam se s tim malim stvorenjem i prigrlila ju kao simbol hrabrosti da se predstavim drugima takva kakva jesam, uz sve svoje slabosti, kroz autorski rad. Dugo se isprekidano bavim slikarstvom, a u posljednjih sam godinu dana uspjela ostvariti kontinuitet, shvativši da je užitak stvaranja puno snažniji od straha od neuspjeha.
ILUSTRACIJE
Ilustraciju obožavam dijelom jer me vraća u djetinjstvo, a dijelom jer mi se sviđa domena primijenjene umjetnosti i njezina prisutnost u ljudskoj svakodnevici. Radujem se kad ugledam lijep dizajn ili ilustraciju, a u knjižarama redovito obilazim odjeljke sa slikovnicama – nađem li fantastičnu slikovnicu, vjerojatno ću si ju kupiti! Volim proučavati rad drugih ilustratora i primijetiti maštovita rješenja kojih se sama nikad ne bih sjetila. Vjerujem da tako i djeca u doticaju sa slikovnicama uče likovni jezik. Moje su djetinjstvo obilježile nezaobilazna „Ježeva kućica“, radna knjiga iz prirode i društva „Moj dom“ (staro izdanje Školske knjige, žao mi je što to nije bila moja radna knjiga u prvom razredu), Andersenove bajke u izdanjima naklade Naprijed, naslovnice biblioteke Stribor… Mislim da nikoga iz moje generacije nije zaobišao utjecaj Disneyjevih crtića, no nedovoljno obraćamo pozornost na talentirane umjetnike/ce koji su ih radili. Primjerice, Mary Blair je nevjerojatna slikarica i ilustratorica, no ja sam ju otkrila relativno kasno, nakon što mi je draga osoba pokazala jednu njezinu slikovnicu. U djetinjstvu me zaobišao i Dr. Seuss, čiju specifičnu estetiku nisam baš cijenila, a sad uviđam da mu je malo tko dorastao u baratanju riječima i slikom. Moram spomenuti da su na mene jako utjecale suvremene ilustratorice Julia Sarda, Isabelle Arsenault i Anna Walker, čiji je „Cvjetić“ izdan i na hrvatskom. Od hrvatskih ilustratora istaknula bih Manuela Šumberca, čiji su radovi dokaz da slikovnica može biti umjetničko djelo.
Jako volim raditi u akvarelu, jer boje imaju specifično „hirovito“ ponašanje u doticaju s vodom i papirom. To je i izrazito zahtjevna tehnika pa se od nje volim odmoriti radom u računalnim programima. Danas postoje digitalni kistovi koji oponašaju tradicionalne medije, uključujući akvarel, i jako ih je zabavno isprobavati. Mogu griješiti do mile volje zahvaljujući opciji „undo“ i to mi daje hrabrost da isprobavam nove stvari. Jedina je mana što moram uložiti veće napore da radovi ne budu previše „uredni“ i bezlični – tradicionalni mediji imaju spontanost i toplinu koju digitalni rad može samo zrcaliti.
Obično radim sama, ali rado bih to promijenila. Za početak bih voljela napraviti slikovnicu sa svojim partnerom koji se inače bavi animacijom, a postoji i izdavačka kuća koju neko vrijeme pratim zbog prekrasnih ilustriranih izdanja i s kojom bih voljela ostvariti suradnju u budućnosti, ali o tom potom.
INSPIRACIJA
Što se motiva tiče, najviše me inspiriraju svakodnevni, „domaći“ prizori i godišnja doba. Volim slikati biljke, životinje i interijere. Često tražim inspiraciju u ilustracijama drugih autora i moj je stil prepun utjecaja koji se u kreativnom procesu miješaju s nekim instinktima čiji su mi korijeni nepoznati. Mislim da je to prirodan tijek i da se autentičan rukopis razvija kroz kontinuiran rad i pronalaženje prave ravnoteže između naučenog i instinktivnog.
MOJA POLICA
Ovo je lako – ilustrirala sam samo jednu slikovnicu, „Jakov i Ana ostvaruju snove“. Tiskana je u okviru projekta udruge B.a.B.e. pod nazivom „Ravnopravnost kroz sliku i stih“. Cilj nam je bio potaknuti djecu na razvoj vlastitih interesa i potencijala neovisno o rodnim stereotipima te time doprinijeti smanjenju rodne segregacije zanimanja u budućnosti. Kolegica Anja Mihajlović i ja napisale smo i realizirale projekt, 100% volonterski. Anja je napisala stihove, ja izradila ilustracije, a sredstva koja nam je osigurao Grad Zagreb utrošena su na tisak i malo promocije. Slikovnica je tiskana u samo 100 primjeraka i oni će biti donirani knjižnicama zagrebačkih osnovnih škola, ali zato je čitanje slikovnice dostupno svima na YouTube kanalu udruge B.a.B.e. Budući da sam radila u ovoj udruzi, često sam izrađivala grafička rješenja i ilustracije za promociju aktivnosti i projekata. Otkad sam pokrenula Voluharicu, radim sve što me veseli – od samostalnih uokvirenih ilustracija do božićnih čestitki. Sve je dostupno u ponudi mog online dućana, no ipak sam najaktivnija na Instagramu, gdje redovito objavljujem najave i novosti.
NOVOSTI
Svakako namjeravam nastaviti raditi slikovnice. Nadam se da će Voluharica opstati i omogućiti mi da s određenom slobodom i dovoljno vremena na raspolaganju sama smišljam i realiziram svoje projekte. To ne isključuje suradnju s drugima, naprotiv, ranije sam spomenula da bih sljedeću slikovnicu htjela napraviti u suradnji, no to je još u povojima pa neću previše otkrivati.
Danas se rasprave o čitanju obično isprepliću s pitanjima o ulozi tehnologije u životima novijih generacija, koje odrastaju koristeći pametne uređaje od najranije dobi. Osobno mi je teško zamisliti društvo u kojem ne postoji određena kultura čitanja, no svjesna sam da se dominantni oblici čitanja mijenjaju. Ne znam koja je budućnost tiskane slikovnice, ali s lakoćom mogu zaključiti da još uvijek živimo u svijetu u kojem se malo koji sadržaj za djecu može mjeriti s dobrom slikovnicom. Dopustiti priči da nas zaokupi, maštati, analizirati, staviti se u tuđu kožu – sve su to stvari na koje nas knjiga poziva, a koje nam pomažu da se orijentiramo u svojoj okolini i gradimo kvalitetne odnose prema drugim ljudima, prirodi i samima sebi. Ilustracije imaju važnu ulogu u ovom procesu, budući da upravo one uvode djecu u svijet jezika. Dobra ilustracija može „otključati“ vrlo složena značenja i potaknuti dublje promišljanje o tekstu, a ujedno predstavlja i najraniji doticaj s vizualnom umjetnošću.
Objavi komentar