Napisala: Ivanka Ferenčić Martinčić
Ilustrirala: Nikolina Dinješ
32 str., tvrdi uvez
Nakladnik: Evenio
Preporučena dob: 3+
Često se govori o tome kako djeca danas ne čitaju dovoljno, kako ne posjećuju knjižnice, bilo školske ili gradske. Zašto je to tako, nitko ne zna. Jesu li krivi digitalna tehnologija I pametni uređaji? Je li kriv nedostatak vremena? Opterećujemo li djecu pretjeranim brojem izvanškolskih aktivnosti? Jesmo li krivi mi, roditelji? Rekla bih kako tu ima svega pomalo. Vremena se mijenjaju, ali mijenjaju se I knjižnice. Prilagođavaju se ljudima, zahtjevima, prijedlozima, tehnologiji I vremenu. Nude za svakog ponešto, a za djecu I puno više. Možda zato što sam ja knjižničarka I obožavam knjižnice (pa sam tu malo subjektivna), slikovnice I knjige o toj temi imaju posebno mjesto u mom srcu. A upravo je jedna takva, nova novcata, stigla iz male nakladničke kuće velikog srca s naslovom Kako je zeko zavolio knjižnicu (Evenio, 2020.). Doskakutao je taj zeko kod nas na čitanje I druženje I uvukao nam se pod kožu. Možda moje oduševljenje proizlazi malo I od toga što sam s autoricom ove slikovnice, Ivankom Ferenčić Martinčić, studirala upravo knjižničarstvo, a I ilustratorica je moja sugrađanka, Osječanka Nikolina Dinješ. Ali čvrsto vjerujem da ćete podijeliti moje oduševljenje čim pročitate slikovnicu.
Jedan je plišani zeko sa svojom vlasnicom, djevojčicom Tinom, sudjelovao na pričaonici u knjižnici. Uživali su zajedno u priči I crtanju, a nakon toga Tina je s mamom odabrala slikovnice koje će posuditi I ponijeti kući.
No, zaboravila je na svog plišanog zekana. Zeko se jako uplašio, ali ga je teta knjižničarka ponijela sa sobom dok je na police knjižnice vraćala razne knjige. I tu kreće avantura malenog zeca. S knjižničarkom je obišao Odjel za odrasle, Studijski odjel, dio gdje se mogu pročitati novine I časopisi, a I dio gdje se “liječe” oštećene knjige.
Ponovno su se vratili na Dječji odjel gdje je zeko sudjelovao u još jednoj zanimljivoj pričaonici s mnoštvom nove djece I poslije koje se osjećao pomalo neobično.
Činilo mu se da mu nisu narasle samo uši I oči nego on cijeli da je malo veći I malo hrabriji. Zapravo, bio je siguran da su I sva djeca u knjižnici malo narasla od slušanja bajke. Ne puno, samo mrvicu, ali jako važnu mrvicu.
A onda su se pojavile Tina I mama I pravog malog zeku knjižničara povele kući.
Ova prekrasna slikovnica provest će djecu kroz sve odjele za korisnike jedne knjižnice (jer mnogo ih je još “nevidljivih” običnim posjetiteljima knjižnice), upoznati ih s nekim korisnicima te nekima od sadržaja koje knjižnice nude svojim korisnicima. Djeca koja još nisu imala priliku posjetiti knjižnicu, sigurno će biti oduševljena I kroz priču I čarobne ilustracije moći će upoznati prostor I sadržaje jedne knjižnice. Saznat će gdje žive slikovnice I knjige koje toliko vole. I poželjeti otići upravo tamo. Zato je važno da djeci pružimo mogućnost upoznavanja knjižnica. A slikovnica Kako je zeko zavolio knjižnicu je izvrstan početak. Na jednostavan I slikovit način djeca će knjižnicu upoznati kao veselo I zanimljivo mjesto u kojem se mogu družiti I učiti uz pomoć knjižničarki I knjižničara koji im stoje na usluzi. Iz svake riječi i svake ilustracije izvire ljubav prema knjigama i knjižnici i to je ono što čini ovu slikovnicu tako posebnom.
Nije toliko često da se knjižničarkama I knjižničarima odaje počast (izvan njihove struke) za sav njihov trud I rad da probude ljubav prema čitanju u svakom djetetu (I ne samo to) I zato veliko hvala autorici, ilustratorici I Evenio ekipi, od srca.
Objavi komentar