Baš se veselim što vam imam priliku predstaviti jednog mladog i iznimno talentiranog ilustratora čije ste slikovnice sigurno već mnogo puta pročitali s vašim mališanima. Vjerojatno ste neke njegove radove već vidjeli i u drugim medijima, samo možda niste znali da su njegovi jer on nije samo ilustrator, već i animator. Dobitnik je brojnih zasluženih nagrada i priznanja. Njegova autorska slikovnica Potraga jedna nam je od najdražih domaćih slikovnica kao, vjerujem, i mnogima od vas. Pa pročitajte što nam je o sebi, o ilustriranju, inspiraciji i svojim radovima rekao i koju poruku za roditelje koji čitaju sa svojom djecom ima Manuel Šumberac.
(PO)MALO O MENI 😀
 |
| Fotografija: Marija Gašparović |
Pozdrav, ja sam Manuel
Šumberac, animator i ilustrator. Mala napomena, da ne bi došlo do zabune vezano
uz ovo „animator“, naime ja ne animiram
ljude po plažama ili raznim događanjima, već je moje područje djelovanja
animirani film (crtani film), dakle autor sam kratkih animiranih filmova,
glazbenih video spotova, namjenskih filmova te suradnik na brojnim animiranim
projektima. Pored animacije, aktivno se bavim ilustracijom, ilustriram knjige,
slikovnice, naslovnice knjiga, magazina i svega ostaloga što se ilustrirati
može. Rođen sam u Puli prije 32 godine, odrastao u jednom malom mjestu pored
Labina u Istri, pa onda ponovno završio u Puli u Školi za primijenjenu
umjetnost i dizajn, nakon čega selim na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu
gdje i danas živim i radim. Ilustraciju
sam zavolio još za vrijeme studija tokom rada na prvim animiranim filmovima. Naime
u pripremnim fazama pripreme projekta ilustracija služi kao likovni predložak odnosno
prva slika izgleda filma. Postepeno sam sve više otkrivao ilustraciju, njenu
primjenu i razne oblike te odlučio da se time želim baviti u životu. I od tada
se klupko odmotava i na sreću, još se nije zaustavilo. Do sada sam ilustrirao
brojne knjige, slikovnice, naslovnice knjiga za domaće i strane autore, tako da
se moje ilustracije mogu pronaći u brojnim knjižarama u svijetu.
ILUSTRACIJE
Hmm, zašto baš
ilustracija? Nisam siguran da imam točan odgovor, čak štoviše, nisam siguran ni
da imam odgovor uopće. Ponekad mi se čini da je ilustracija pronašla mene prije
nego li sam ja pronašao nju. Nekako je postepeno prilazila, otkrivala svoje
tajne i konačno me potpuno obuzela. Kao klinac sam želio biti policajac,
nogometaš ili astronaut, ali nije mi na pamet palo da bih mogao biti ilustrator.
Premda sam volio crtati i kreirati crteže s nekakvom pričom, volio sam i slikovnice
i dječje knjige, ideja da postanem ilustrator došla je tek kasnije (kao klinac
nisam ni znao da se može crtati i od toga živjeti). Sjećam se jedne zbirke
bajki braće Grimm koju i dan danas imam, koju smo braća i ja čitali
svakodnevno, tako da je ilustracija uvijek bila tu, oko mene.
Volim glas koji ilustracija
pruža, način pričanja priče, raznovrsnost u izričaju. S obzirom da volim
stvarati priče, slagati slagalicu oko inicijalne ideje, ilustracija mi se čini
kao prigodan medij za tako nešto. Stvaranje priče koja je šifrirana, zabilježena
na papiru, tajnovita u početku dok istovremeno čitatelju/gledatelju kao autor pružam
ključ i tragove kako tu priču otključati, kako ju odgonetnuti. Mislim da je
ilustracija u tome nenadmašiva. Pritom ne mislim samo na dječju ilustraciju,
već na svaki oblik ilustracije. Ta mogućnost stvaranja meta-jezika, sustava
koji je sam po sebi dovoljan, uvjerljiv i razumljiv je nešto što mi je jako
bitno u mom radu.
Premda bih s rezervom uzeo i taj termin dječja ilustracija ili dječja knjiga, to je nešto što služi
izdavačima, nakladnicima i knjižničarima kao pomoć pri odabiranju police na
koju će istu smjestiti, a kasnije i čitatelju gdje će takvu knjigu pronaći.
Moja polica je puna takvih knjiga, a ne smatram se baš djetetom. Mislim da je
knjiga jednostavno knjiga, bila ona s jednostavnijom ili kompleksnijom pričom,
šarena ili crno-bijela, debela ili tanka. Ima toliki broj priča i „dječjih“
knjiga koje bi odrasli iznova i iznova trebali pročitati i utvrditi, tada bi
možda i ovaj svijet oko nas bio nešto pitomiji. Tako da bih za sebe rekao da se
ne bavim ilustriranjem dječjih knjiga, već ilustriranjem knjiga ili
najjednostavnije - ilustracijom.
Izdvojiti jednog, dva ili
nekolicinu ilustratora ili ilustratorica uvijek mi predstavlja veliki problem.
Nekako imam osjećaj da svakim danom otkrivam neke nove autore, a ove koje već
„poznajem“ od ranije tumačim kroz novu perspektivu. Tako da se i ta moja
vlastita selekcija autora čije radove volim pogledati mijenja ovisno o fazi u
kojoj se nalazim. Svi oni formiraju mene i imaju određen utjecaj na moj rad.
Izdvojiti samo nekolicinu bilo bi krajnje nepošteno, a i sigurno bih zaboravio
ponekog pa bih se kasnije zbog toga samo lošije osjećao i sam sebi govorio „
jesam glup, ta kako se nje ili njega nisam sjetio“.
Većina mojih radova su
digitalne ilustracije nastale na računalu, iscrtane u digitalnom svijetu. Ona
manjina, radovi izvan tog digitalnog prostora su radovi koje vjerojatno nitko
nikada neće vidjeti, to su radovi koji su svojevrsna tajna, moji mali bijeg iz digitalnog
svijeta. Otkada pamtim za sebe sam bio vezan uz računala, software, digitalni
svijet, nekako mi je to prirodno leglo, pa je stoga i ilustracija, ili
digitalna ilustracija bio logičan slijed. Premda u većini mojih ilustracija
postoji trag tradicionalnih tehnika koje su toplije, organske, elementarnije od
digitalnog svijeta koji je u startu sterilan, ipak na kraju sve završi u
računalu, u softwareu za crtanje.
Izdvojiti samo jedan rad mi
je jako teško, nekako su mi najdraže ilustracije koje spadaju pod osobne
radove, ilustracije koje ne objavljujem, koje nisu opterećene tim segmentom
posla, već su na neki način same sebi dovoljne i uveseljava me pogledati ih
iznova s vremena na vrijeme.
Jako cijenim sve autore s
kojima sam do sada surađivao. Ipak najdraže suradnje su one u kojima postoji
potpuna sloboda interpretacije s moje strane i nenametljivost suradnika.
Nažalost, na kraju dana, živimo u svijetu kapitalizma i svaki izdavač, autor
ili suradnik ima svoju ideju o najboljem načinu plasiranja i prodaje proizvoda,
stoga je ponekad i teško raditi i zahtjeva određeno odstupanje od vlastitih
ideja. Ali nije ni to skroz loše, određuje jasne gabarite u kojima se krećete.
Kreativnost ipak pronađe svoj put.
U skorijoj budućnosti bih više
volio raditi sam sa sobom, odnosno raditi na vlastitim projektima. Nekako bih
se više volio koncentrirati na vlastite ideje, posvetiti im više vremena. Nadam
se da će tako i biti. :-)
INSPIRACIJA
Nisam neki fan ideje o
inspiraciji, toj nekoj svjetlosti koja te pogodi ako stojiš na pravom mjestu u
pravo vrijeme. Mislim da inspiracija dolazi kroz rad, izlaskom iz komfornih
zona, već utabanih staza, te kroz razmišljanje i promišljanje. Najčešće je to
tehnika kojom se inspiriram. Dakako da svojevrsni trigger mogu biti i jesu
stvari koje nas okružuju, drugi autori, knjige, filmovi, razgovor s drugim
ljudima, promatranje, ali sama inspiracija ipak je jedan misaoni proces tokom
kojega tu jednu udaljenu, zamagljenu, prvotnu impresiju ili ideju nastojim uobličiti
u rad, u ilustraciju, film, knjigu…
MOJA POLICA
Huh, neće stati sve na ove
stranice pa ću izdvojiti samo par najsvježijih.
Jura I gospođica Zavisst,
tekst: Roman Simić, nakladnik, Profil Knjiga, 2019.
Nikola Tesla, tekst: Marijana
Borić, nakladnik: Tehnički muzej Nikola Tesla, 2019.
Potraga, tekst: Manuel
Šumberac, nakladnik: Profil Knjiga, 2019.
Monsters in the Mirror,
tekst: A. J. Hartley, nakladnik: UCLan Publishing (UK), 2019.
The Mirroculist Mission,
tekst: A.J. Hartley, nakladnik: UCLan Publishing (UK), 2019.
To su samo neke, pored toga
ima još desetak slikovnica i knjiga za mlade, više od pedeset ilustriranih
naslovnica knjiga, ilustracija za magazine, razne publikacije domaćih i stranih
izdavača, od SAD-a, preko Francuske, Nizozemske, sve do daleke nam Kine i
Australije. A ima i nekih knjiga i radova koje tek dolaze, ali ne smijem
previše o tome. Najlakši put za informirati se i vidjeti moje radove je putem moje web stranice
https://www.manuelsumberac.com/ ili
Instagram profila @manuelsumberac na kojem sam nešto aktivniji.
NOVOSTI
Ovo je teško pitanje zato jer
ne smijem previše otkrivati. Recimo da bi, ako ide sve po planu, ove godine
trebale izaći minimalno četiri slikovnice na kojima sam radio, a neke su i
autorske, nekoliko knjiga sa mojim ilustracijama, par magazina na kojima sam
surađivao i još štošta drugoga. U pripremi je i kratki autorski animirani film
s kojim uskoro krećem u produkciju te par izložbi tokom godine. Premda bih
volio otkriti nešto više, ipak se moram suzdržati.
PORUKA RODITELJIMA
Svakako bi za početak
preporuka bila da čitaju, i roditelji, i djeca, i roditelji s djecom i djeca s
roditeljima, prijateljima, sami ili u društvu. Knjige u najranijoj dobi
definitivno doprinose razvoju, potiču kreativnost kod djeteta i proširuju
vokabular. Potom bih roditeljima, eh kao ilustrator, ta šta bih drugo,
preporučio da s djecom ispričaju priču kroz ilustraciju i tekst, da zajedno
otkrivaju sve sakrivene detalje u ilustracijama, jer ilustracije nude
svojevrsnu proširenu stvarnost same priče, nude proširenu priču.
Objavi komentar