Ilustrirao: Marko Jovanovac
18 str., tvrdi uvez
Nakladnik: Mozaik knjiga
Preporučena dob: 4+
Prošle godine u ovo vrijeme čitali smo prvu slikovnicu autorsko-ilustratorskoga dvojca Maljković-Jovanovac Ured za izgubljene stvari i uživali u zanimljivoj priči i predivnim ilustracijama. Ovoga ljeta čitamo Zašto ne volim proljeće istog dvojca.
I u ovoj priči imamo djeda i baku, plus jednu prabaku, a kao glavni lik pojavljuje se dječak koji nikako ne voli proljeće, osim jedne stvari vezane uz to godišnje doba. Što bi drugo to uopće moglo biti osim ljubavi, naravno.
Svakog vikenda dječak odlazi s djedom i bakom posjetiti prabaku koja živi u domu za starije osobe. Onda smo tu odmah obavili razgovor o tome što su domovi za starije osobe, tko tamo živi i zašto. Mislim da nisu sasvim stekli predodžbu o tome kako funkcionira taj dom jer pitanja i zaključaka je bilo sto. Najviše ih je zanimalo zašto bi ljudi živjeli tamo. Kad sam objašnjavala da je to zato što su stari i ne mogu se dovoljno dobro brinuti o sebi odgovorili su da je i njihov jedini pradjed star pa živi sam u kući stotinu kilometara udaljen od svoje djece. Mudre su to glave. Pa su se onda sjetili pratete i pratetka koji žive u domu i jesu stari, ali putuju svugdje i mogu se brinuti dovoljno dobro sami o sebi. Tu je bitka bila izgubljena, u neke rasprave se bolje ne upuštati. Pa smo nastavili sa čitanjem.
I došli do dijela zašto ovaj dječak ne voli proljeće. Klincima se razlog činio banalnim. Pa tko od djece, pobogu, ne voli skitanje po šumi, prljanje hlača i branje divljeg cvijeća. Ostali su u šoku da takva djeca uopće postoje na ovom svijetu. Ali postoje, takvi su dječak i njegov prijatelj Nenad u ovoj priči. Iako na kraju slikovnice ipak shvate kako je to što oni ne vole proljeće sasvim nevažno kad branjem cvijeća razvesele prabaku koja slabo vidi, ali voli osjetiti cvijeće pod prstima.
Priča je ovo kojom se razvijaju pozitivni stavovi, uči o međugeneracijskoj solidarnosti i poštovanju prema starijima. Čini mi se da nam toga danas kronično nedostaje. Sama je priča možda mrvicu nedorečena, mi smo se iznenadili kad smo pročitali zadnju stranicu, nismo očekivali da je kraj, ali svakako ima odgojnu notu i donosi važnu poruku. Ilustracije Osječanina Marka Jovanovca su odlične, žive i humoristične, klincima sada već prepoznatljive, možda i zbog naslovnice koja izgledom podsjeća na Ured za izgubljene stvari.
I u ovoj slikovnici klinci mogu, na samom početku, upisati tko je vlasnik slikovnice, a osim toga i zašto vole odnosno ne vole proljeće. Za njih, zanimljivost i sreća samo takva.
Objavi komentar