Da, dobro ste pročitali, po prvi puta predstavljamo ilustratora 😀Dosad smo predstavljali autorice i ilustratorice, a ovom talentiranom ženskom društvu danas se pridružuje Dražen Jerabek. Njegove su ilustracije čarobne, ali zaista, čarobne. Nadam se da ste ih imali priliku već vidjeti sa svojim mališanima, a ako niste, svakako posudite slikovnice koje je ilustrirao Dražen Jerabek. Pročitajte što nam je rekao o sebi, kako se počeo baviti ilustracijom, gdje pronalazi inspiraciju i što poručuje roditeljima koji čitaju sa svojim mališanima.
(PO)MALO O MENI 😊
Došao sam prije pola stoljeća na ovaj planet, iz jednog
svjetlom ispunjenog i nadahnutog područja života u jedan kišan i tmuran dan na
Zemlji. Sa sobom, ponio sam sve moguće „alate“ kako bih svoj boravak Ovdje
učinio što zanimljivijim i kreativnijim ne samo sebi, već i drugima. Tako crtam
od malih nogu što je bio jedan od načina kojim sam komunicirao, kako sa svojim
unutrašnjim svjetovima, tako i sa svijetom ljudi koji me je okruživao. Ljepota
me je uvijek nadahnjivala pa sam srećom puno vremena provodio u prirodi te kod
djeda i bake na selu okružen šumom, livadama, rijekom i životinjama. Što sam se
više suživljavao sa sredinom i okruženjem, to sam više pitanja imao u vezi
života, smrti i smisla bivanja Ovdje općenito. Crtanje, maštanje, igra i glazba
( svirao sam gitaru, završivši nižu glazbenu školu); samo su dio „scenografije“
kojom sam se okruživao i kreirao kako bih ostao u kontaktu sa Sobom. Jer mi je
svijet ljudi u kojem sam boravio oduvijek bio nekako stran i mračan. Osim kada
bih se zaljubio… Godinama kasnije, otkrio sam da se mogu zaljubiti i u drveće…
u list…u potok i zvuk potoka…u prirodu…ptice i sve životinje…
Zato su ilustracije za mene nešto što koristim kao izraz
mašte. Mašta je najbliže onome što nazivamo „ kod kuće“! One ( ilustracije),
mogu biti poticaji i poruke kako za djecu, tako i za odrasle. Odrasli su
zaboravili odakle su došli i zašto su Ovdje. Djeca se, barem dok su malena, još
uvijek sjećaju… Došao sam Ovdje, da podsjetim „odrasle“…
ILUSTRACIJE
Dugo vremena nisam uopće imao „sliku“ toga čime bih se bavio
u životu. Trenutak toga „otkrivenja“ dogodio mi se jednoga dana na satu
likovnoga u osnovnoj školi u kojoj sam radio. U tri godine koliko sam predavao
učenicima od petog do osmog razreda, govorio i objašnjavao djeci kako da budu
kreativna u svome likovnom stvaralaštvu, nisam ništa nacrtao niti stvarao! Toga ljeta
napravio sam mapu ilustracija i čak jednu slikovnicu te s početkom nove školske godine krenuo „od vrata do vrata“ poznatih
zagrebačkih nakladnika i samouvjereno nudio svoje „usluge“ kao ilustrator!
Očekivao sam da će urednici izabrati moju prvu učinjenu slikovnicu i objaviti
je, no to se nije dogodilo! Štoviše, ona ih uopće nije zanimala, već su razgledavali
ostale moje ilustracije te mi ponudili da radim za njihove dječje časopise,
knjige, pa čak i udžbenike. I tako je
moje putovanje kao ilustratora krenulo, sve do dana ( a trebalo je proći osam
godina), dok mi jedan poznati dječji pisac nije ponudio da zajedno radimo
slikovnicu!
 |
| Ilustracija iz slikovnice Gospodin Otto i stari naslonjači |
U samom početku, nisam još imao svoj stil pa sam se „osvrnuo“
na one autore/ ilustratore koji su meni ostali u sjećanju, kako po svojem stilu,
tako i po vještini ilustriranja. Jedan od autora koji je na mene ostavio
značajan utisak odnosno impresiju svoga stvaralaštva za djecu, bio je naš
poznati slikar i ilustrator Mladen Veža koji je ne slučajno, baš u vrijeme moga
srednjoškolskog izučavanja na odjelu slikarstva Škole primijenjene umjetnosti u
Zagrebu 1985.g. imao svoju
retrospektivnu izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt, tik uz moju školu. Tu sam
otkrio „čaroliju“ i vještinu „pripovijedanja“ slikom na primjerima Vežinih
ilustracija i skica te razbio i neke zablude glede korištenja same tehnike
crtanja (npr. govorili su mi da kemijska olovka nije namijenjena za crtanje ni
približno kao druga crtačka sredstva)!! Dakako, godinama kasnije tu sam zabludu
i sam opvrgnuo, koristeći crnu kemijsku olovku kao glavni medij za crtanje u
nekim svojim ilustracijama!
Iz svoga djetinjstva pamtim neke slikovnice i ilustracije
koje je nacrtao naš poznati grafičar i ilustrator Vladimir Kirin, zatim slikovnice
Cvijete Job, a posebno pamtim slikovnicu Borisa Kolara koju je ilustrirao
Zlatko Bourek: Dječak i lopta iz 1969-te godine. Bile su tu i slikovnice
francuskih autora o temama Vruće i hladno,
Brzo
i sporo i sl..
Među domaćim autorima danas, svakako imam svoje omiljene,
kao što su: Tomislav Tomić, Marsela Hajdinjak, Milivoj Ćeran, Igor Vilagoš,
Marijana Jelić, Svjetlan Junaković …samo da spomenem neke.
Od stranih autora meni omiljenih, naveo bih Rusa Pavela
Tatarnikova, Australca Shaun Tana, Austrijanku Lisbeth Zwerger …ima ih još puno.
Volim raditi crtačkim tehnikama, no s vodenim bojama
obogaćujem crtež, premda sam se upuštao i u akril. Crtežom se najbolje
izražavam, pa sam s toga nekako skloniji liniji jer njome lakše „gradim“ priču
koju želim ispričati. Svaki svoj uradak volim na drukčijii način, no jedan mi
je rad nekako najdraži, a to je slikovnica Nije
me strah osječke autorice, meni jako drage, Dubravke Pađen Farkaš. Tu su ilustracije
nekako duboko intimno povezane sa mnom, što zbog same teme, a što zbog likovnog
izričaja i atmosfere koju one nose!
 |
| Ilustracije iz slikovnice Nije me strah |
Nisam radio s puno autora, ali Dubravka je autorica koja mi
jako odgovara po senzibilitetu (bajkovite priče), ali i time što piše o temama
koje obrađuju probleme prisutne u svijetu, kako djece, tako i odraslih. To su
tzv. „problemske slikovnice“ koje su stoga namijenjene i djeci i odraslima, jer
omogućuju komunikaciju između djeteta i roditelja, da se povede razgovor o
temama o kojima se nerado govori. Stoga, takva slikovnica, osim što nosi
likovno – umjetnički izraz ili impresiju, ima i edukativnu, odnosno terapijsku ulogu.
INSPIRACIJA
Sve dolazi „iznutra“. Vanjski poticaji uvijek u meni
izazivaju slike što nastaju kao posljedica doživljenih vanjskih situacija,
priča koje čujem od drugih ili tekstova koje čitam.
Prije nego li krenem ilustrirati, sve što izvana dođe ili
uđe u moj unutrašnji svijet, mora neko vrijeme odstajati i „fermentirati“ kako
bi se formirale slike u konkretne likovne forme. Tek kada osjetim formiranu „strukturu“
nekoga sadržaja, tek onda ideju stavljam na papir. No sve prije mora proći kroz
moj unutarnji doživljaj.
 |
| Ilustracije iz slikovnice Djevojčica i ptica |
MOJA POLICA
Moja prva slikovnica, nastala na poticaj teksta i njenog
autora Želimira Hercigonje, zove se Kjel crna labud ptica iz 2003. god. i nalazi
se u digitalnoj biblioteci International Children's Digital Library.
Zatim slijede Pripovijetka o rosi, srcu i snovima iz 2004., te Gorski duh za koji sam dobio
književnu nagradu „Grigor Vitez“ za najbolje ilustriranu slikovnicu 2006. god.
, istog autora. Zatim sa spisateljicom za djecu Melitom Rundek, nastala je
slikovnica Priča o Vilmi Špigl iz
2009. Potom dolazi serija „problemskih“ slikovnica
s autoricom Dubravkom Pađen Farkaš: Gospodin
Otto i stari naslonjači iz 2010. god; Nije
me strah iz 2011. god. koja je ujedno 2016. godine postavljena i na
kazališne daske Dječjeg kazališta Branko
Mihaljević u Osijeku i bila nagrađivana i kod nas i u inozemstvu ! Tu je
slikovnica Djevojčica i ptica iz
2013. god i Tajna iz 2015. god. za koju sam također 2016. godine
dobio nagradu „Grigor Vitez“. Iste godine kada je izašla Tajna, izašla je iz tiska i
slikovnica autora Roberta Mlinarca Tkači
snova i to nakon punih 9 godina od njena nastanka! To je i jedina moja
slikovnica koja je nastala klasičnom crtačkom tehnikom obrađenom digitalno.
Svakako, tu su još ilustrirane knjige uglavnom izdavača „Alfa“ iz Zagreba s
kojim sam realizirao mnoge tekstove poznatih autora i neke udžbenike za osnovnu
školu.
Sve slikovnice prisutne su u našim knjižnicama, na dječjim
odjelima, jedino se slikovnica Kjel crna
labud ptica može digitalno listati
na stranici International Children's Digital Library.
NOVOSTI
Dugoročnih planova nemam, a trenutno radim na jednoj
slikovnici ( naravno, Dubravkinoj ) koja ima „čudesni“ sadržaj samim time što
se izrađuje „čudesno“ sporo i polako - takav
mi je ritam !
PORUKA RODITELJIMA
Čitanje potiče maštu. Čitanjem stvarate vlastitu predodžbu,
vlastitu scenografiju, vlastite likove, razvijate empatičnost prema likovima i
potičete vlastita pitanja…Drugim riječima, razvijate vlastiti kreativni svijet unutarnjih slika i
doživljaja na poticaj nečije tuđe ideje odnosno pisanog sadržaja. Sva djeca su
prirodno kreativna i maštovita. Ta spontanost maštanja i stvaranja kod djece, potiče se u početku
pričanjem priča, a kasnije održava samostalnim čitanjem priča.
Ilustracije u slikovnicama kao i u ilustriranim knjigama,
nadahnuta su likovna rješenja umjetnikova doživljaja priče, ispričana
specifičnim stilom i likovnim rukopisom samog
ilustratora. I premda ilustracije „nameću“ autorovo viđenje teksta
čitatelju; ona osim što obogaćuju imaginacijom pisani tekst, ujedno potiču
osjećaj za estetiku i sklad između tekstualnog i likovnog, ciljajući upravo na
unutarnji doživljaj kod djeteta, provocirajući tako „tanahne niti“ kreativnosti
na vlastito djelovanje.
Objavi komentar