38 stranica, meki uvez
Vlastita naklada autorice
Preporučena dob: 3-7 godina
Dopustite da vas upoznam s Marom Šarom. Tom divnom, radoznalom djevojčicom bademastih, zelenih očiju i smeđe, neposlušne kose, u crvenoj haljinici na bijele tufnice i prugastim tajicama.
Ta neobična Mara živjela je sa svojim roditeljima u prekrasnoj kući punoj sunca. Ta kuća bila je dupkom puna jer su u njoj živjeli djed, baka, mama, tata, dva velika Marina brata i jedna starija Marina sestra, mačka, pas i kanarinac. I naša Mara. Kažem vam, dupkom puna.
Mara je bila najmanja pa joj se činilo da nikome nije važno kako se ona osjeća. Bila je jako nesretna. Velike, krupne suze kapale su iz Marinih lijepih očiju.
Bila je i prkosna. Pa je umjesto da nauči crtati voće, životinje, kuće, samo ljutito šarala po papiru. Tako je i dobila svoj nadimak-Mara Šara. Osim što je šarala, Mara je odlučila biti najglasnija u kući, derala se iz petnih žila. Što je jače vikala, to su svi oko nje sve više bježali. Pa se počela osjećati usamljeno. Pala joj je na pamet zanimljiva ideja. Odlučila je obuti mamine cipele s visokim potpeticama.
"Sad će svi mene slušati.
Sad sam ja mama."
Mara Šara uzela je mamin crveni kišobran koji je koristila kao oslonac i izašla je u šetnju. Kiša je počela pa je Mara otvorila kišobran, a vjetar je jako zapuhao i podigao Maru s tla. Završila je u grmlju, a jedna lastavica, dvije bubamare i jedna roda su se čudile kakvo je to stvorenje. Mara je pokušala sklopiti kišobran, no on ju je zatvorio tako da su samo mamine crvene visoke cipele virile van. Naišao je veliki bijeli pas koji se začudio kišobranu s cipelama koji plače.
"Ja nisam kišobran. Ja sam Mara Šara. Kišobran me zarobio."
Pas je odveo Maru Šaru kući, a kad su je zabrinuti ukućani ugledali, svi su joj pohrlili raširenih ruku.
Ispričala im je sve svoje dogodovštine i svi su je slušali.
"Sad znaš da ne moraš biti glasna
kako bi te drugi čuli-šapne joj pas,
veselo mahne repom i ode."
Svi mi znamo da dječji mozak ne funkcionira kao mozak odraslog čovjeka i da djeca drukčije shvaćaju svijet, ljude i postupke. Prema djeci trebamo biti otvoreni, jednoznačni i izravni jer djeca ne znaju čitati između redova, niti znaju da se nešto podrazumijeva. Njima je važno da im se to što se podrazumijeva, i kaže. Vole, žele, a itrebaju biti ravnopravni odraslima. Sudjelovati u odlukama, tražiti s nama rješenja, davati prijedloge. Naravno da svatko voli svoje dijete/djecu, ali nije dovoljno da je to činjenica. Nije dovoljno čak ni samo to pokazivati i dokazivati. Važno je to govoriti im. Jer kažem, dječji mozak ne funkcionira kao naš. Djeca vole čuti da su voljena, da je njihovo mišljenje važno, da su oni važni. Tako se i naša Mara Šara osjećala usamljenom, nevoljenom i nedovoljno važnom u svojoj velikoj obitelji. Ona takva malena među svim tim velikim ukućanima. I nitko na nju ne obraća pažnju. Pa nema goreg osjećaja za dijete. Sva sreća pa Mara ima veliku obitelj koja ju voli, samo nisu shvaćali da je Mara malena i da to ne shvaća jednako kao oni. Trebale su se dogoditi Marine pustolovine kako bi i oni, a i Mara shvatili da se jako, jako vole i da jako, jako brinu ❤
Divna je ovo priča koja će vas podsjetiti koliko je važno imati razumijevanja za djecu i koliko je važno govoriti im da ih volite. Više puta dnevno, svakodnevno. To vam je recept 😉
Mene je oko srca ugrijalo kad sam pročitala posvetu autorice na naslovnici:
"U čarobni svijet Mare Šare uveli su me Nastasia, Sven i Saša.
Saša je djevojčica koja ima puno tajnih riječi koje nikome
ne može reći. One se mogu čuti samo srcem. Ova priča posvećena je svim divnim ljudima koji te riječi čuju."
Autorici je ovo prva objavljena slikovnica za najmlađe, dosad je napisala roman za odrasle Zatuci zmiju, surađivala je na radijskim emisijama s područja klasične glazbe, književnosti i kazališta. U mjesečnicima je objavljivala razne reportaže iz Amerike, Australije, Tajlanda i Brazila, a diplomirala je novinarstvo.
Moji klinci su, osim pričom, bili baš oduševljeni ilustracijama. Primijetila sam da vole kad su ilustracije šarene, dječje. A ove su baš takve. Slikovnicu je ilustrirala Kristina Musić, kreativka čije različite radove osim ovih likovnih u slikovnici, možete pogledati na Facebook stranici Stvarčice. A možete ju čak i upoznati, jer ilustrirana Mara Šara je upravo Kristina. Samo, kaže, ona nema zelene oči. Ilustracije su divne, divne, Kristina je sve slikala vodenim bojama, a želja joj je bila da što više sliče dječjim crtežima jer često crta sa svojim nećacima koji su je i inspirirali. Čitajući slikovnicu, uočit ćete mnoštvo detalja na ilustracijama, a ja vam moram izdvojiti dvije meni najdraže. Kuća Mare Šare i njene obitelji koja je tako divno naslikana da bih se odmah uselila u nju i obiteljski portret, koji donosi neku toplinu oko srca i odmah poželite veliku, sretnu obitelj s mnoštvom kućnih ljubimaca.
Maru Šaru je na engleski jezik prevela Aleksandra Mihaliček, a ima i svoju Facebook stranicu gdje možete pronaći još neke zanimljivosti o slikovnici.
Zahvaljujući autorici slikovnice, jedan primjerak Mare Šare krasit će biblioteku vaših mališana pa požurite na Facebook stranicu Malih čitača i zaigrajte nagradnu igru!
to je moja strina napisala
OdgovoriIzbriši