28 stranica, tvrdi uvez
Nakladnik: MeandarMedia
Preporučena dob: 3-6 godina
Kada ugledate naslovnicu Olujnog kita, ostanete zapanjeni. Jedna je to od slikovnica čija vas naslovnica jednostavno mami i zove da ju uzmete s police u knjižnici. Pa smo mi tako i napravili 😊
Slikovnica je to malo većeg formata nego što je uobičajeno, ali sam primijetila da moji klinci baš vole takve velike slikovnice.
A onda smo ju otvorili. Ilustracije ❤. Predivne, same sebi dovoljne. Mislim da bi ova slikovnica sasvim dobro funkcionirala čak i kad u njoj ne bi bilo niti jedne jedine riječi. Ilustracije su te koje pričaju priču, prenose emocije, zovu na uživanje. Naslikao ih je Benji Davies, kažu jedan od najdarovitijih autora za djecu. Njegov talent je neosporan što dokazuju i mnoge nagrade koje je dosad dobio za svoje slikovnice. Za sebe Benji Davies kaže da je ilustrator, spisatelj i redatelj animacije. Radi na različitim projektima, od slikovnica do kratkih animiranih filmova. Njegove su slikovnice prevedene na mnogo različitih jezika širom svijeta. Studirao je animaciju, a živi u i radi u Londonu. U Olujnom kitu Benji Davies nam donosi divnu, toplu priču (prvenstveno ilustracijama, ali i tekstom) o usamljenom dječaku Noi.
"Noa je živio pokraj mora s tatom i šest mačaka."
Noa živi na otoku s ocem koji svakog jutra odlazi raditi na svom ribarskom brodu. Noa je usamljen, osim mačaka koje mu prave društvo, nema nikoga u blizini. Davies tu Noinu usamljenost još više pojačava ilustracijama. Na njima ne vidimo nikoga osim Noe, oca, mačaka i nekoliko galebova. Nema majke, nema drugih stanovnika otoka. Samo divni prizori pejzaža, pješčane obale i prevrtljivoga mora. Divna je ilustracija s početka slikovnice gdje Noa kroz prozor gleda oca kako odlazi u ribolov. Divna i tužna.
Jednoga jutra, nakon olujne noći, Noa nailazi na mladog kita koji se nasukao na pijesku. Svojim kolicima vozi ga kući, stavlja u kadu kako bi ga održavao mokrim i priča mu priče o životu na otoku, dok ispred peći na drva leži crna mačka, a na gramofonu se okreće ploča.
Noa se brine što će tata reći kad sazna da imaju kita u kadi. Tata je iznenađen, ali se ne ljuti. Tek u tom trenutku shvaća koliko je Noa usamljen. Zajedno vraćaju mladog kita u more. Noa zna da to moraju učiniti, ali mu je teško. Predivna je to ilustracija uzburkanoga mora pod noćnim nebom, malena barka s Noom i tatom u žutim kabanicama i mala peraja mladoga kita.
Noa se pita hoće li ikada ponovno vidjeti svoga prijatelja kita. Zadnje stranice slikovnice donose sliku Noe i tate na pikniku, na obroncima obale kako gledaju prema moru, dvije peraje: malu-Noinoga prijatelja kita i veliku-njegovoga oca/majke. Divan završetak slikovnice u kojoj je kroz slike i tekst ispričano o prijateljstvu dječaka i kita koje im je zauvijek promijenilo živote.
Koliko je malo Noi trebalo da se ne osjeća usamljeno, samo malo više provedenoga vremena s ocem. A jedan je mladi kit pomogao da se to promijeni ❤
Topla, ljudska priča koja se kod mnogih u ovom užurbanom ritmu života događa svaki dan. Privilegirana su djeca koja sa svojim roditeljima mogu provesti dovoljno vremena kako bi se osjećali sigurni, voljeni i zaštićeni, a ne usamljeni. Jedan svakodnevni životni problem Davies je pretočio u ovu prekrasnu, i od dana kad smo ju pročitali, nama jednu od omiljenijih slikovnica.
Ne dajte da se vaši najmanji osjećaju usamljenima. Provodite što više vremena sa svojim mališanima, igrajte se, uživajte, trčite, plešite, pjevajte, učite i svakako-čitajte zajedno!
Jednoga jutra, nakon olujne noći, Noa nailazi na mladog kita koji se nasukao na pijesku. Svojim kolicima vozi ga kući, stavlja u kadu kako bi ga održavao mokrim i priča mu priče o životu na otoku, dok ispred peći na drva leži crna mačka, a na gramofonu se okreće ploča.
Noa se brine što će tata reći kad sazna da imaju kita u kadi. Tata je iznenađen, ali se ne ljuti. Tek u tom trenutku shvaća koliko je Noa usamljen. Zajedno vraćaju mladog kita u more. Noa zna da to moraju učiniti, ali mu je teško. Predivna je to ilustracija uzburkanoga mora pod noćnim nebom, malena barka s Noom i tatom u žutim kabanicama i mala peraja mladoga kita.
Noa se pita hoće li ikada ponovno vidjeti svoga prijatelja kita. Zadnje stranice slikovnice donose sliku Noe i tate na pikniku, na obroncima obale kako gledaju prema moru, dvije peraje: malu-Noinoga prijatelja kita i veliku-njegovoga oca/majke. Divan završetak slikovnice u kojoj je kroz slike i tekst ispričano o prijateljstvu dječaka i kita koje im je zauvijek promijenilo živote.
Koliko je malo Noi trebalo da se ne osjeća usamljeno, samo malo više provedenoga vremena s ocem. A jedan je mladi kit pomogao da se to promijeni ❤
Topla, ljudska priča koja se kod mnogih u ovom užurbanom ritmu života događa svaki dan. Privilegirana su djeca koja sa svojim roditeljima mogu provesti dovoljno vremena kako bi se osjećali sigurni, voljeni i zaštićeni, a ne usamljeni. Jedan svakodnevni životni problem Davies je pretočio u ovu prekrasnu, i od dana kad smo ju pročitali, nama jednu od omiljenijih slikovnica.
Ne dajte da se vaši najmanji osjećaju usamljenima. Provodite što više vremena sa svojim mališanima, igrajte se, uživajte, trčite, plešite, pjevajte, učite i svakako-čitajte zajedno!
Objavi komentar