Ilustrirao: Sven Nemet
40 str., meki uvez
Nakladnik: Profil
Preporučena dob: 3+
Prvo što su klinci primijetili kad smo krenuli čitati Suli u avanturi-Putovanje, bilo je to da se na naslovnici ovoga puta nalazi žirafina glava. Ako ste čitali prvi dio o ovoj krakatoj dugovratki, onda ćete se sjetiti da na njoj nema žirafine glave, već samo Sulin vrat što je mene bilo poprilično iznenadilo, ali ne i klince 😀
U ovome nastavku naša stara prijateljica Suli dobiva pismo-pozivnicu i to ni manje ni više, već iz Hrvatske. Odlično je Maja Šimleša u tom pismu opisala našu zemlju, baš sam se dobro nasmijala.
"Mala je, al' divno more ima,
s tisuću otoka užitak nudi svima.
Tu se fino jede i dobro spava,
satima se s društvom ispija kava."
Suli je nestrpljiva krenuti na put i prihvatiti poziv iz Hrvatske, no ima jedan maleni problem. Kako iz daleke Afrike doći na sasvim drugi kontinent. Tu u priču uskače gospodin Grom, najveća faca u pilotskoj školi i vlasnik moćne letjelice. Možda će vas iznenaditi činjenica da je ova moćna sprava izrađena od starog automobila, prometnih znakova i engleske telefonske govornice, ali ne i našu Suli. Ona spremno uskače i taj neobičan dvojac kreće u avanturu života.
U visinama ih iznenadi jak vjetar pa ostanu bez pisma koje im je bilo vodilja i kompas. Gospodin Grom je uvjeren da zna gdje treba odvesti Suli ako se ona samo uspije sjetiti nekih smjernica.
"Sjećam se da ondje mnogo vode ima
i tisuću nečega što drago je svima."
Grom je uvjeren da se radi o Finskoj pa odlaze u zemlju tisuću jezera. No brzo shvate da to nije zemlja koju traže i ponovno kreću na put tražiti zemlju gdje se tisuće lampica nikad ne gase. Tako završe u Parizu, gradu svjetla i shvate da su opet pogriješili. Govoreći o zemlji
"gdje se dobro spava,
fino jede i pije odlična kava..."
završe u Italiji, i to u Veneciji u vrijeme karnevala. Konačno naiđu na jednog mačka koji im na pitanje:
"Jeste li možda za jednu zemlju čuli
čiju zastavu pruge i kockice krase?
Vaši nas savjeti možda spase."
odgovori da se radi o Hrvatskoj, ali imaju sreće, sasvim je blizu, nek' idu na istok, druga je u nizu.
Grom i Suli konačno dolaze u našu lijepu zemlju gdje im je pripremljen veličanstven doček.
I klincima i meni se jako svidjela priča koju nam je ovoga puta donijela Maja Šimleša. Topla, ljudska (iako su likovi životinje), edukativna, humoristična, pomalo, usudila bih se reći i domoljubna. Eto, meni je srce zatreperilo kad smo čitali o Hrvatskoj, bez obzira što osim njenih pozitivnih epiteta, Maja donosi i nešto što nam možda i nije najdraža asocijacija na našu zemlju-dugotrajna ispijanja kava po kojima smo tako poznati. Osim što će klinci kroz ovu slikovnicu upoznati nekoliko država i saznati neke najpoznatije asocijacije koje vežemo uz te države, naučit će i jednu životnu lekciju koja je tako lijepo sročena u nekoliko posljednjih stihova:
"Kad ne ide prema planu, probaj se snaći,
pomoć traži i dobru ćeš dušu naći.
Ne slušaj kad kažu da si budala
zato što si iskreno rekao hvala.
Jezik grubijana oštre riječi sije,
ali tvrda kora plaho srce krije.
Svakojaka čuda u našem svijetu čuče
pa tako i najstrašniji zmajevi uče
da slatke su riječi ko zlata puna zdjela,
al' krunu još ljepšu čine naša djela."
Mene je oduševila lakoća i neusiljenost s kojom Maja slaže rime. Kad čitate ovu slikovnicu naglas, tekst je nevjerojatno melodičan. Već sam ranije pisala kako moji klinci baš vole rimu, ali teško je pronaći slikovnice u kojima je ona tako prirodna kao u slikovnicama Maje Šimleše ili Marijane Križanović (od naših domaćih autora).
Odličnom dojmu pridonose i divne ilustracije iznimno talentiranog akademskog slikara Svena Nemeta. Boje, slike i mašta odvest će vas i vaše klince u neki drugi svijet i priču o dobroti, hrabrosti i novim prijateljstvima. U svijet jedne duogovratke, krakate Suli.
Objavi komentar