Predstavljamo autoricu: Andrijana Grgičević

Danas vam predstavljam jednu autoricu za koju možda još niste čuli, ali ćete u budućnosti sigurno mnogo čuti! I to samo lijepe stvari. A kad netko ovako napiše odgovore na sasvim obična pitanja iz intervjua, onda možete zamisliti kakve se tek priče u toj osobi skrivaju. Nas su oduševile Andrijanine slikovnice (jednu smo čitali, a jednu slušali) i želimo joj puno novih priča i sreće u svim njenim planovima!
I da pomidori i kukumari budu sočni ovog ljeta ;-)

(PO)MALO O MENI :-)

Pozdrav. Ja sam Andrijana, često zamišljena i stoga izvan fokusa. Profesorica kroatistike, ali ne radim. Mama dvoje djece, živim s mužem u Jelsi na otoku Hvaru. Ponekad u Splitu. Trenutno uzgajam pomidore i kukumare. Dok sam u svom polju osluškujem gospodina Čorva (Crva). Zamišljam ga kao uspješnog ministra poljoprivrede. On pretvara zemlju u plodnu. Pomaže nejakom sjemenju. Zamišljam ga i da ima naočale debelog okvira. 
Ponekad tako u nekim zamišljanjima nastanu priče. Ako mi se jako svide i zagriju srce, onda ih zapišem. Poslije dođe netko iz struke i kaže: da, da, to je dječja književnost, dobra je. Dakle, pišem slučajno. To je jače od odluke. Nisam od onih koji su uvijek pisali za školske novine, studentske časopise i slično. Ja sam pisala za sebe. Trebalo mi je dugo da se odlučim negdje to plasirati, i da sebi izgovorim: ja sam književnica. Još uvijek mi je to neobično čuti. :-)

ZAŠTO VOLIM ČITATI

Knjiga je pustolovina, ona je otplov. Otvoriš i otisneš se. Čudes koji te usisa bez zadrške. Samo se stvoriš Tamo. Nema sada i ovdje. Kakvo putovanje! Kao mala jedva sam čekala novu lektiru i taj put. Sjećam se kad bi došle školske knjige za novi razred, mama bi mi uvijek branila progutati sve stranice iz hrvatskog prije nego uopće počne školska godina.
Ljubav prema knjizi prenio mi je tata. Doduše, on je čitao kaubojce, ali isti mehanizam otplova ga je nosio. Knjiga ima toliku divotu da je lijepo čak i samo gledati nekoga dok čita. 
Još mogu u sebi reproducirati onaj trenutak dok sam se kotrljala kroz Petra Pana i Poštarsku bajku. Andersena sam gutala, korice Huckleberryja Finna izlizala do neprepoznatljivosti, Balogove pjesme sam znala napamet. Moja omiljena knjiga za djecu bio je i ostao Hobit. Ta je knjiga bila prijelomni trenutak. Otišla sam s Bilbom na to putovanje i kad smo se vratili natrag, oboje smo se uhvatili pera. 
Knjiga nas uvijek i neopozivo oblikuje. Zato pažljivo biram što ću čitati, a posebno što ću pisati. Voljela sam i stripove, posebno Alana Forda. Privlačila me ta bezazlenost, možda zato pišem dječju književnost. U njoj su stvari postavljene jednostavno i iskonski. 



ŠTO VOLIM ČITATI

Preporučam „Kako smo gradili kuću“ Snježane Babić Višnjić. Divna slikovnica! Već me dugo nije nešto toliko iznenadilo i oduševilo. Volim pratiti domaće pisce i jako ih cijenim, divim se svakome tko ne odustaje od pisanja. Također da istaknem jednu stranu slikovnicu koja me razoružala, to je „Ocean do neba“ braće Fan. Bezvremenska priča, neuklopljiva za neki uzrast. 
Izuzetno cijenim rad Silvije Šesto. Ne samo njezino vlastito pisanje i divan stil, nego i trud oko dječje književnosti i novih, nepoznatih pisaca. To je prava ljubav, ako mene pitate. Ta energija, želja. Čak i onda kad je jako teško. Ona je prava dobra vila. Pretvara nejake pisce u plodne, kao ministar Čorv iz prvog pitanja. Preporučam roditeljima svakako njezine knjige, a istaknut ću „Uhvati mi plavog medu“. Moja djeca je vole, i to maleni još otkad je imao tri godine. Prekrasna i slojevita. Idealna za zajedničko čitanje. Rado joj se vraćaju.





INSPIRACIJA

Među ljudima se kriju izvanredne priče, oni su sami po sebi junaci. Promatraš ljude, slušaš djecu, uključiš filter za bajku i vidiš. Sve se složi samo po sebi. Tako je npr. nastala moja čokoladna slikovnica, prema vlasniku tvornice čokolade „Nadalina“.
Inspiracija su i riječi kao takve. Sagledaš riječ iz nekog drugog kuta i ona oživi. Tvori nešto novo. Igre riječi jako su motivirajuće i zaigrane,  kao i dječja psiha i male psine. Kad se uspiješ uvući u te glavice, svašta nađeš. 
Također, moram spomenuti i djecu i osobe s posebnim potrebama. U mom srcu imaju posebno  mjesto, uvijek ih nekako spomenem u djelu, naglas ili tek naslućeno. Njihova neiskvarenost je neiscrpna inspiracija. Oni su Tamo, u čudesnom svijetu. 

MOJA POLICA

Pišem za djecu zadnjih 5 godina, i tek sam nedavno uspjela odškrinuti vrata do nekih korica. Počela sam s  dramskim tekstovima. Igrokaz „Tečaj filozofije za Blesivjetra i Naopakoka“ nagradilo je  Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade nagradom „Tena“ i također su ga objavili. 
Također je  isti izdavač objavio dječji roman „Srcohvat“, moj najdraži i najželjeniji rukopis. Nedavno je izišao iz tiska, još se dimi. 
Slikovnicu „Potraga za pravom čokoladom“ izdao je 2019. Luxor iz Solina. Prodaje se zajedno s finom čokoladom koju su izradili korisnici Centra za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“ kao dio svoje radne terapije. 
Najsvježija je slikovnica „Što sam sve naučio do škole (i to sâm)“, upravo je objavljena u izdanju Ibis grafike. O budućem prvašiću koji nam poklanja svoje male mudrosti. 
Također, igrokazi nagrađeni na Malom Maruliću, „Stonoga Goga“ i „Uštimamac“, objavljeni su u njihovu online zborniku dramskih tekstova. „Stonoga Goga“ prerasla je u lijepu dječju predstavu za najmlađe, koju izvode Gradsko kazalište lutaka Split i Teatar Poco Loco.
U časopisima zasad ne objavljujem.  Priznajem, često sam im nudila priče, ali još me nitko nije doživio ozbiljno. :-)

 


NOVOSTI

Imala sam nekih planova i dogovora za još slikovnica, no moram priznati da je zbog svih nedavnih mjera trenutno sve malo nejasno i usporeno, nadam se da će se ipak razviti kako je i planirano. Tako da ne bih spominjala konkretna imena ni naslove dok ne budem sikuro. U svakom slučaju, pišem nove priče, ionako se svađaju u glavi koja će prije van.  Uskoro ću dovršiti snimanje videa za bajku koja pomaže razgovarati s djecom o tome što je autizam. To je moja davna želja. Zamišljam i jednu posve autorsku slikovnicu, koju bih sama i ilustrirala, ako uspijem naravno. Nikad se ne zna, rekao je netko pametan gledajući u pustinjski zdenac. 



PORUKA RODITELJIMA

Sjednite. Uzmite dijete u krilo. Ako imate više djece, okružite se njima. Uzmite knjigu (koju ste prije izabrali i pregledali), stavite je u sredinu. Svi se nagnite. Začudite se. Duboko udahnite i zaronite. Mijenjajte glasove. Pratite prstom. Zastanite na uplive pitanja. Ne zamjerite. Imajte strpljenja. Vaše će se riječi ispreplesti s onom tiskanom, zauvijek ćete biti dio tog teksta. Pazite na kisik. Kad se svi posve napunite dobrom pričom, izronite. Duboko udahnite i pripremite se na drugi dio. Glumite, smijte se, razgovarajte, imitirajte, crtajte likove. Najsmješnije situacije ponovite barem četiri puta. Pogotovo prevrtanja. Kad se okice umore, zatvorite knjigu. Pomilujte kose, blagoslovite čela. Vjerujte da će sanjati lijepo. 
Sutra, ponovite. 



Share:

Objavi komentar

Designed by OddThemes | Distributed by Blogger Themes