Ivana Francišković Olrom: Prgava Vera

Ilustracije: Gordana Ivković
27 stranica, meki uvez
Nakladnik: Naklada Šumek

Kad smo pročitali priču o Prgavoj Veri, prvo što mi je palo na pamet je bilo to da su mravi i ljudi  poprilično slični. Eto, morala sam pročitati slikovnicu da bih to shvatila. A tek mali mravi i djeca. Vrlo, vrlo su slični. Shvatit ćete to i vi i vaši mališani dok budete čitali ovu divnu slikovnicu Ivane Francišković Olrom. Mojim klincima je odmah bilo jasno, pogotovo kad smo pročitali kako se Vera ponašala kad nešto nije htjela.



"Satima je tako vikala Prgava Vera.
Vikala, 
valjala se po zemlji,
vikala,
udarala nogama,
vikala,
odbijala jesti
i vikala
i bacala stvari na sve oko sebe
i onda opet: vikala.
Njezini roditelji su se crvenjeli i slijegali ramenima
i opet i još više im ništa nije bilo jasno.
(Uz to, bilo im je neugodno. Jako neugodno. Neugodno i točka.)" 

Poznato? To vam je jedan tipični mravlji temper tantrum. Za tantrume ste sigurno čuli, ako ste imali tu ludu sreću da im ne svjedočite. Znam da sam ja, prije nego što sam imala djecu, mislila kako se djeca valjaju i vrište po trgovinama i parkovima zato jer ih roditelji ne znaju kontrolirati i jer nemaju nikakav autoritet. Oh, kakve li zablude. Sve mi se to vratilo kad sam postala mama. Tri puta 😁
Na tom putu sam saznala da su tantrumi sasvim normalni i uobičajeni jer djeca tako ispoljavaju svoju frustraciju nakon što su preplavljeni raznim osjećajima, a ne znaju ih verbalno iskazati. Osim što je ovo jedan tipični mravlji tantrum, tipična je i reakcija roditelja. Bilo im je neugodno i crvenjeli su se. Takva sam bila i ja. Kažem bila. Jer kad imate dijete koje ima poremećaj autističnog spektra sa senzornim poteškoćama i tantrume malo jače od uobičajenih, onda se, vjerujte, naslušate svakakvih savjeta i podnesete mnoge prijekorne poglede svekolikog puka. Pa se s ostalom djecom više ne zamarate, ne crvenite i uopće vam više nije neugodno.
A naša Vera, ona je bila baš jedna prgava mravica. Nimalo vrijedna. Samo prgava. A jednog je dana bila toliko prgava da više nije mogla otvoriti usta, nije mogla hodati, nije mogla piti, nije mogla govoriti. Pokušavali su sa svim mogućim tabletama, mastima, masažama, injekcijama, kupkama, vitaminima. No, ništa nije pomoglo. Vera je postajala sve manja.


I još uvijek je bila prgava. I tako su svi odustali od Prgave Vere. Osim mame i tate. Jer mame i tate nikad ne odustaju, pogotovo ne od svojih malih prgavih mravića. A onda su mama i tata jednog dana poželjeli da su i oni prgavi, kako bi znali što njihova Vera osjeća. I dogodilo se čudo. Prgava Vera se nasmiješila, Prgava Vera je ozdravila. Mama i tata su zagrlili svoju Prgavu Veru, a liječnik se sjetio:

"Kako sam samo mogao zaboraviti da se najbolji od svih lijekova zove Ljubav. Ljubav i točka."



Kad su ostali mravi saznali da je Vera ozdravila, odlučili su da jedan dan u godini nitko neće biti vrijedan. Bit će to Prgavi Dan. U kojem će svatko biti onakav kakav želi biti.




"Možda vrijedan.
Možda lijen.
Možda pospan. Možda smotan.
Možda ljut.
Možda ovakav-možda onakav.
Možda prgav.
E, takav. Baš takav.
Takav i točka."

Svima nam treba jedan Prgavi Dan. Zapravo, više Prgavih Dana, ali dobro. Na samom kraju ove prekrasne slikovnice pronaći ćete savjete kako organizirati svoj Prgavi Dan. 
Uživat ćete čitajući ovu slikovnicu sa svojim mališanima. I u priči koju je divno, kratkim rečenicama i svojim prepoznatljivim stilom isplela Ivana Francišković Olrom čiji intervju možete pročitati na našem blogu u rubrici Predstavljamo autoricu. I u ilustracijama, malim majstorskim djelima, Gordane Ivković. Neobični mravi, kolaž tehnika i predivna paleta boja odlično upotpunjuju priču u kojoj ćete se sigurno pronaći, a i vaši mališani. I ova divna ilustratorica nam se nedavno predstavila na blogu pa pročitajte i njen intervju.
Ova slikovnica može biti vaša ako sudjelujete u nagradnom darivanju na Facebook stranici Mali čitači. Sretno svima!



Share:

Objavi komentar

Designed by OddThemes | Distributed by Blogger Themes